Evo konačno i zadnjeg dijela...
Da ne duljim previše, opet se vraćamo na početak i igre mačke i miša! Neko vrijeme ga nema, onda ga viđam cijelo vrijeme...
Hehe, sad ćete se smijati...
Imam jednu frendicu koja gleda u karte, tj. u njima vidi skoru budućnost. Znam, sad ćete reći 'ajme koje praznovjerje i sl.', to sam i ja govorio i dan-danas tako mislim iako 99,9 % onoga šta kaže, dogodi se. Čak smo se i počeli zezati da ćemo otvoriti obrt, budući da joj tako dobro ide.
Uspijem se odvažiti i pitam ju za Mrkija. Otvorim karte, ona pogleda i nasmije se. Ja ono nestrpljivo čekam da izvali koju glupost, a ona kaže: „Njega ti trenutno nema u Hrvatskoj, negdje je u inozemstvu.“ Ja ono zaćuđeno šta bi mogao raditi u inozemstvu, a ona kaže: „Ne brini, na seminaru je!“ Uf, ok. Ajmo dalje! Ja pitam dal da pokušam nešto? Ona odgovara 'ne' jer bih sad mogao dobiti negativan odgovor. Zamoli me da se strpim do 01.03. i da su tri slijedeća mjeseca povoljna za spoj u ovoj situaciji. Ja se slatko nasmijem i prokomentiram u sebi 'moš mislit', ali ajde, živi bili pa vidili. Čak i frendice koje znaju priču, zezaju me za taj slavni datum. Nakon toga ga nisam ni sretao ni viđao...
Došao je taj datum... 01.03. subota, spremamo se za van. Idemo dvije frendice i ja. Sve u sebi govorim, 'živi bili pa vidili'. Ova jedna (koja je znala za to) već se počela smijati, podsjećajući me na datum. Ja ono 'daj, zar stvarno vjeruješ u to?', ona meni 'živi bili pa vidili'.
Dolazimo u taj night club, zaustavljamo se kod garderobe, kad tamo stoji konobar (za kojeg sam tvrdio da je najzgodniji od konobara u cijelom clubu) sa strane i doslovce me mjerka. Ja to osjetim, okrenem se, on digne pogled i zagleda mi se u oči... OPA! U meni se probudio onaj osjećaj da bi večer mogla biti jaaako dobra.
Zauzimamo poziciju kraj prolaza i club se počinje puniti...
Sad ide ona standardna procedura, tj. receptura. Frendici sam šapnuo scenarij na uho koji bi ekipa mogla izvoditi i čekamo... Naravno kako sam joj rekao, do riječi se sve odigralo! Da ne duljim, Mrki je također prošao pored nas, ali frendica ga je htjela napraviti ljubomornim i u trenutku njegovog prolaza me povukla na sebe te gledala njegovo lice. Eh, kad bi pogledi ubijali...davno bi bila mrtva. S takvim prijezirom ju je pogledao. Nevjerojatno! A opet, ljubomora mu nije dala da se vrati istim putem. Rekla je da će ponoviti scenu, ali joj nisam dopustio. Sad mu se moram javiti! Evo ga opet nakon pola sata, ide prema meni, smješka se, crveni se, stišće mi ruku, zagrli me i potapše po leđima. Ja pitam kako je, on diže palac, kao 'prva liga'! Odlazi do wca... Vraća se, hvata me za rame i prolazi. Ništa nije komentirao. Frendica je odvalila od smijeha! Samo je komentirala: Prvi put vidim milu facu i crvenjenje. Nevjerojatno! Ja joj kažem kako slijedeći put ako prođe, reći ću mu gdje ćemo biti poslije pa da dođe i on. Međutim, drugog puta nije bilo...
Ma nema veze, bit će još subota, ali krajnje vrijeme je da napravim korak dalje. To je moj konačan odgovor i slijedeći put se javim kad stvarno napravim taj 'fucking' korak!
Ostajte mi dobro! ;)
Post je objavljen 12.03.2008. u 16:59 sati.