Potreba za moci takodjer je jako relevantna u donosenju nasih odluka. Covjeku godi da ima sto vise stvari pod kontrolom. Najprije je potrebno moci kontrolirati sebe, a potom se to siri na sve moguce. Tako cesto pokusavamo kontrolirati druge, sto je pogresno, ali opije nas zelja za moci i krenemo tim smjerom. Takodjer, strahovito hrani ego odnosno zadovoljava potrebu za moci osjecaj da mozemo manipulirati, tj. varati druge. U jednom trenutku covjek postane svjestan da njega apsolutno nitko ne moze kontrolirati, bio on u braku ili sam, svejedno. Svatko je apsolutni gospodar svojeg vremena, svojih odluka i svojih djela. Mogu nasi bliznji unajmiti privatnog detektiva, ali i njemu se moze pobjeci...O cemu govorim? Pa opet mozemo o preljubu. Tko to moze uhvatiti? Kontrolirati? 'Procesuirati' ? Samo covjekova savjest. Jer u tajnosti, u mraku, mozemo i ubiti, i ukrasti, ili bilo koje nedjelo uciniti, misleci da nas nitko ne vidi. I moguce je da ne vidi, osim tog unutarnjeg mehanizma koji je u razlicitih ljudi na razlicitom stupnju razvoja. Moc je ta koja daje covjeku snagu da cini ono sto ju afirmira i jaca. Ali ne priznajuci granice razuma (ili etike?) mozemo se lako naci na tankom ledu.
Potreba za zabavom mozda nam se cini manje bitna, ali i ona je snazni motivator za razna djela. Nekad su zabavom motivirane razne afere, avanture (opet smo kod preljuba), zacinjeno dodatnim elementima zabave u izbjegavanju odgovornosti i kamufliranju istine. Zabava je covjeku potrebna, ali opet bez etike koja nas stiti od provalije, zabava moze prerasti u zlocin. Nedavno sam procitao vijest da je preminuo desetogodisnjak kojeg su vrsnjaci (valjda iz zabave) zivog zakopali u pijesak!? No pogresno bi bilo iskljuciti zabavu iz svog zivota, tada bi postao cemeran, siv i tmuran, a to nitko ne bi zelio.
Granice su uvijek presudne.
Post je objavljen 12.03.2008. u 08:59 sati.