Marketing
Nisam još
Na stolu je nered. Riječnik je otvoren točno na sredini. Iz njega pročita riječ. Palčić.Prvo značenje objašnjava se umanjenicom riječi palac, a drugo pticom Troglodytes troglodytes; carić, grmuša. Prvo što uoči jest da je latinski naziv ponovljen dva puta. Ne zna zašto. Ali nije učila latinski, niti neće. Vjerojatno ima neko svoje značenje. Napokon, to je napisao čovjek većeg znanja od njenog. On valjda zna bolje.
Prolazi rukom kroz kosu. Zapetljana je. Češlja je barem dva puta dnevno. I upravo iz tog razloga. Uvijek je zapetljana. Koliko god se trudila urediti svoje plave kovrče, one uvijek neposlušno vrludaju po njenoj glavi kako ih volja. Vole njene dolčevite i ovratnike kaputa. Ali ne i onaj krzneni. Nosi ga kada je vani najveće nevrijeme, jer je najtopliji. Tada joj vjetar šiba samo lice. Ne dospijeva do njenih udova. Dugačak je. Pokriva je kao zlatna dekica. Koju je dobila od Njega. Obožava ga. To jest, njih oboje. Ne i njezine vlasi doduše. Čim se približe tom umjetnom krznu, nakostriješe se i protestiraju. Kao kad bijesne mačke počinju siktati kroz zube i neprirodno se kesiti zlovoljnim gubicama. Zato ih ona poprska sprejom protiv elektriciteta, kupovnom svetom vodicom, koja ovaj incident svodi na civilizirano rješavanje obračuna između vlasnika i njegovog vlasišta.
Zato rijetko oblači taj kaput. Uvijek nemili problemi sa nužnom eststikom. A toliko ga voli. I zbog toga što nije oguljen sa neke jadne životinje koja se boreći za život, nepravedno ponizila i lišila života od strane vrste koja se u hranidbenom lancu smatra superiornijom. Ona se s tim ne slaže. Nadmoćnija da, u lancu svijesnosti i intelekta. Čovjek je nesposoban loviti kao životinja. On se prekvalificirao u zanimanja koja se odriču njegovih iskonskih talenata. Da bi služio pohlepama i egoističnim namjerama poražavanja drugih vrsta, svojim nedostacima.
Često je znala tako misliti. Kako sve to nema smisla. Njena se mišljenja vjerojatno nikada neće čuti. Koliko je samo puta kucala na vrata agencija. Da je makar vide. Poslušaju. Nije uspjela. Možda bi trebala biti upornija, agresivnija, ali nije takva. Ne voli neugodnosti i biti naporna. Tada odbiješ ljude s još više razloga. A koji su njeni? Da sada ima volje sjesti i ponovo o njima razmišljati, možda bi pronašla neku nit, neki propust, način, pogled, ton, riječ kojom bi zaustavila bujicu krutih pogleda koji je odbijaju predrasudama.
Pokušala je s odjećom. Od traperica do finih kostima, prirodne šminke i ležernih frizura do skupih maskari i ruževa. Nije upalilo. Ni mailovima, ni telefonskim pozivima. Ostalo joj je još samo nekoliko očajničkih poteza preko dalekih poznanstava i njihovih još daljih i davnijih profesora i ujaka. Mrzi to. Tražiti usluge od drugih. Kao da je nesposobna učiniti nešto sama. Postići. Dalek je put. Na njega se odlučila sama. Nema kofera, raspakirala ih je i vratila odjeću na mjesto. Karta je izgužvana i odavno spaljena na nekom od gradskih deponija. Što sada? Otkuda ponovo početi? Kao da joj nije mučno, opet se predstavljati pred istim licima. Već je poznaju, a svejedno se prave da nije tu. Ignoriraju.
Želi odustati. Čemu sva ta zbrka? Zbog vjerovanja jednog mladog razigranog lika, u mogućnosti ljudskog napretka? Ne budi smiješna djevojčice. To su stare krpene lutke, već potrgane po šavovima i iscufane u kutevima. Zakrpe više ne drže. Oprosti se s njima. Život nije igra.
Neće me slomiti. - odjednom se trgne volja u njenim mislima - Nisam čačkalica što je premeću po slinavim ustima i žvaču probavnim sokovima. Niti sam probavljiva. Mučiti ću ih svojim prisustvom dok im ne prisjednem ispred vlastitih televizora. Čekati ću dok nad njima ne trepnu, jer nema mijenjanja programa. Biti ću dosadna! - vrisne sram okovan na člancima - Iskopati ću svoja uvjerenja iz lijesova. Nisam još mrtva. Kucam i dalje. Po svim vratima.
Post je objavljen 11.03.2008. u 17:25 sati.