Da su mi ranije kazali kako ću sada živjeti, kako će mi prolaziti dani... kako više neću imati vremena za sebe, ni za ostale (prijateljice, jutarnja druženja na kavama, večernja ispijanja medica i guštiranje u okusima vina...) – rekla bi da nisu normalni, da je to moj život, moja IGRA.... da je svakidašnje uređivanje, 15 minuta pred ogledalom nemoguće zamijeniti, da je kosa isfenirana i uredna imperativ... no sve se to nekako promijenilo dolaskom malog anđelića (naravno, život mi se promjenio za 100 :))) pa tako šminkanje i spremanje za izlazak iz kuće traje u vrh glave 3-4 minute – obavim sve identično samo u puno kraćem roku, kave – haaa, o tome bi se dalo pričati, nisu česte kao ranije, ali zato imaju veći gušt... vino, jednom mjesečno malu čašicu, hmmmmmm ;).... a feniranje se obavlja u nekoliko navrata, u raznim prostorijama...i sve to ima svoju draž...
Okupirana sam njome, svojom curicom, gutam časopise za bebe, mogla bi danima pričati o dječjoj stolici J, znam sve o cjepivima, nuspojave... o kolicima, nosiljkama, čišćenju nosića da ne pričam
A je li da se hvalim na veliko... uobraženica jedna :)
Evo, spavaju u sobi do mene, On i mali anđelić, oni su moj svijet, i nikad nikad nikad ne bi bila rekla da mogu biti toliko sretna i da osoba može osjećati toliku ljubav...
jubim :))
Post je objavljen 10.03.2008. u 23:13 sati.