Na rubu raspoloženja visi mala kapljica tužne neodlučnosti… sviđam ti se takva? Ne šuti… ne mogu uvijek biti vesela… S druge strane prozora zima stišće u šaci topli nagovještaj proljetnog zraka… ne, snijeg ne pada… samo kiša…
Pećica je upaljena do maksimuma i zajedno sa smrznutim dlanovima i stopalima pokušavam ugrijati još nešto… što? Ne znam… možda komadić sebe? A možda i krila najtajanstvenijeg u nama pod nazivom duša?
Amo zajedno zapakirati sve niske temperature, bure i kiše u nekakav zgužvani paket, i poslati ga na adresu našeg siječanja… do idućeg prosinca… i nije li vrijeme naručiti proljetnu nježnost? Čak i malenu probnu porciju… da se barem u lokvama odražava žarko sunce i moje oči boje radosti…
Obećaj mi beskonačnost večernjih ulica i rasipnost aroma, pokloni mi proljeće… u iščekivanju sam..
Post je objavljen 10.03.2008. u 12:41 sati.