Marketing
I write sins, not tragedies
Ovo je prvi post na ovom blogu u kojem vam se izravno obraćam. Ujedno, ovo je i posljednji post na ovom blogu.
Bilo mi je prelijepo. I to vam iskreno kažem. Upoznala sam mnoge divne ljude koje i previše volim...
Da se ne raspeknezimo, ovaj je blog star godinu i četiri mjeseca, i baš sam ponosna na njega. I sebe, naravno:)
Sigurno sada mislite da je ovaj blog ostao nedovršen. Ali nije. Paula i Edmund imaju sudbinu, ali tu sudbinu neću ja odrediti, nego je ostavljam vama na milost (ili nemilost). U svojoj glavi ja imam kraj njihove priče, ali vama ostavljam na volju da njima odredite kraj (ili početak) kakav želite.
Isto tako, želim vas obavijestiti kako ću ubrzo otvoriti novi blog, ali neću reći kakav, osim da će i to biti izmišljena priča. Za nju ćete pravovremeno saznati.
Da ne duljim, volim vas sve i svima sam vam zahvalna za vrijeme koje ste proveli čitajući moje posteve. Držite se!
Forever yours,
Paula:)
Post je objavljen 09.03.2008. u 20:28 sati.