Groblje
svjetlucavo od kapljica kiše
poziva nas k sebi.
Kopaj, kopaj
moja dušo
oduvijek zaljubljena u smrt
da pronađeš srce, krv, toplinu,
počivalište.
Otvoren zjapi ovaj grob
pozivajući nas duboko unutra,
samo nas dvoje,
naše sjedinjene leševe,
srođene u ovom vlažnom skrovištu,
dubokoj zemaljskoj odaji,
gdje ćemo trunuti
dok crvi budu dolazili,
a kožu nam prekrivala plijesan.
Blago padaj na ovaj
velik, mekan, tajni i udobni grob
topla moja raspjevana kišo.
Zemlja će nam dati svoju
divlju, nježnu travu,
titrave cvjetove mekih sjena
bujnog vječitog vrta.
Utoni, utoni duboko u zemlju,
osjeti kako te zatvara u sebe.
Neka busenje zapečati našu samoću,
ništa drugo nam ne treba.
Post je objavljen 09.03.2008. u 17:26 sati.