Marketing
Nismo zamrli, samo nas je nestašica vremena usporila
Treću godinu za redom uprizorena srednjovjekovna Bitka kod Samobora
Bitka kao turistički dobitak
Bitka kod Samobora i treću godinu za redom uprizorena je na samoborskom Vugrinščaku pretvarajući zapise iz povijesnih knjiga u živo, opipljivo događanje koje, uz malo mašte, istinski dočarava neke od prednosti i mana života u 15. stoljeću. Doduše, opisivanje umiranja "Bogu iza nogu" radi nečije borbe za prijestolje riječju mana sigurno je pretjerano ublaživanje onoga što se događalo kod Samobora prije nešto više od pet i pol stoljeća. Ali, ovdje ne govorimo o spomen-obilježavanju, nego o punokrvnoj turističkoj atrakciji. Ove godine to je dokazao i znatno veći broj posjetitelja nego prijašnjih godina, čemu je na ruku, u svakom slučaju, išla i činjenica da je ove godine 1. ožujka pao na subotu.
Organizatori iz Samoborskog muzeja, Turističke zajednice grada, udruge Oživljena povijest i Nakusa zato su se ove godine potrudili da Bitka kod Samobora ima i popratni sadržaj u vidu radionica streličara, kuburaša, mačevaoca i srednjovjekovnih kulinarskih vještina uz adekvatnu štandovsku ponudu. Također, kako ne bi bilo neobaviještenih, u prijepodnevnim satima su bubnjari obilazili Samobor izvikujući upozorenje građanstvu radi dolazeće opasnosti, što je ujedno bio i poziv svima da dođu vidjeti sraz pristaša celjskih grofova i poljskog kralja Vladislava Jagelovića na Vugrinščaku.
A na Vugrinščaku – oklopljeni vitezovi, mačevaoci, streličari, konjanici, kuburaši, katapulti, baliste, kolski tabor, fortifikacije... svi upregnuti u koreografiju bitke praćeni komentarima suca, notara, cvajbara, patra, varoškog sluge i kastelana koji je okupljenima objašnjavao povijesnu pozadinu sukoba iz 1441. Polaganje zastave poražene vojske popraćeno je pljeskom svima koji su sudjelovali u prikazu bitke - Vitezovima zelingradskim, Redu srebrnog zmaja, Glumačkoj družini Histrioni, Konjičkom klubu Eko selo, Streličarskom klubu Samobor, Kuburaškom društvo Gromovnik, samoborskom ogranku Matice hrvatske, učenicima Ekonomske škole, članovima Karate kluba Samobor...
Po završetku bitke, uslijedile su prednosti života u 15. stoljeću. Na srednjovjekovnom sajmu moglo se uživati u kaši po onodobnoj recepturi, kao i štandovskoj ponudi po sistemu "ponešto za svakog", bilo da se htjelo popiti koju travaricu ili medovaču, opremiti viteškom opremom ili saznati sudbinu od srednjovjekovne gatare. Nažalost, standardna rečenica za konac ovakvih tekstova o "zabavi koja je trajala do duboko u noć", ovaj se put nažalost nije obistinila zbog proloma oblaka koji je pokvario planirano veselje, ali je barem pristojno pričekao da završi treće uprizorenje Bitke kod Samobora.
Kruno Solenički
Bolje kiša, nego močvara
Inače, povijesne točnosti radi, Bitka kod Samobora nije na Pepelnicu 1441. godine održana pod zidinama Samobor grada, nego izvan Samobora, kod močvara što su ih tada činile Sava i Gradna. Tamo su se, u borbi za nasljedstvo prijestolja Albrehta Habsburga, sukobili Stjepan Banić od Lendave braneći pravo poljskog kralja Vladislava Jagelovića i Ivan Vitovec, vojvoda celjskih grofova koji su stali uz kraljicu udovicu Elizabetu. U samoborskoj močvari poraz je doživio Banić. Srećom, organizatori nisu inzistirali na autentičnosti lokaliteta, što su svi nakon ovogodišnjeg uprizorenja bitke znali cijeniti i više nego prijašnjih godina, obzirom da je odmah po okončanju bitke Vugrinščak oprao prolom oblaka. Bilo je mokrih, ali barem se izbjeglo živo blato.
izvor:
Glasnik Samobora i Svete nedelje
Dio bitke je svojim fotoaparatom ovjekovječio Davor M.
Okupljeni znatiželjnici
opća makljaža
Post je objavljen 08.03.2008. u 22:52 sati.