shvatio sam koliko te volim kad sam hodao po tvom vratu teškim korakom nenaviklim na ljubav progonio sam crveni mjesec izgubio se u perivojima poljubaca tragajući za tobom u tebi tražili smo se i sad smo sretni jesi li sretna što si pronašla mene upravo mene tražiš li me u meni kad sam s tobom pronalaziš li me vrijednim ljubavi i kad sam slab kad padne maska mog namjernog razuma kad mi se plače i ne znam mogu li našu ljubav nositi u svojim cipelama
danas smo noći oduzeli sutra
ogledajući se u punom mjesecu
poljupcem sam htio izbrisati tvoj strah
ali zapleo sam se u smišljanju novih riječi
i tvoje ruke predao mjesečini
kretnje su govorile zvukom želje
i propuštao sam slušati tvoje boje
mjesečinom sam ti oduzeo sumnje
da na teturavom suncu zvučim drugačije
htio sam biti uz tebe mjesec cijelu noć
postati san koji bi zaboravila
kad se probudiš zaljubljena
s namjerom da me voliš
zbog mjeseca o kojem ti govorim bajke
u nekim slučajevima mjesec si ti
u svakom slučaju mjesec
nikad nisam volio bajke dovršene sretnim završetkom
ni blijede slike putovanja u sreću do kraja života
zanimale su me samo šizoidne kronike o ljudima koji nisu postojali
sve lijepe priče završavaju u odvodima histerije
dok ih vrijeme ne pospremi suncem nedovršenih bajki
još uvijek ne očajavam što sam živio priču života koji nije postojao
i ne smeta mi što sam iluzijama i ludošću htio živjeti ljubav
idealno bi bilo živjeti život bez ideala
živjeti svakodnevnu smrt
i ne dopuštati ljepoti usamljeničkih riječi
uzrokovanje pobunjeničke inspiracije ljubavlju
razum zapaljivosti mi kazuje da sam bio pepeo prije doticaja s vatrom
pepelu svakodnevnog umiranja vraćam se ravnodušnim korakom
Post je objavljen 07.03.2008. u 16:19 sati.