(by anna)
Kako se nositi sa stresom? Platila bih nekome da mi otjera ovu histeriju iz glave. To mi je najveći problem trenutno. Toliko sam opterećena svim i svačim da ne bih poželjela nikome da mi zaviri u glavu trenutno. Mislim da bi pobjegli glavom bez obzira. Kad sjedim, noge mi cupkaju, kao da šijem na singerici. Spavam, ne znam ni ja kako, spavam sat vremena pa se probudim i osjetim da mi nešto kuca u grlu. Zna li neko šta može kucati u grlu? I tačno znam šta mi je. Kad se natovarim obavezama pa žongliram i ako mi samo jedna loptica ispadne, ode sve u neku stvar. Prije dvije godine sam prolazila kroz isto. Zato i prepoznajem šta mi je. Četvrta godina faxa, obaveza toliko da mi je fakat trebao planer po prvi put u životu. U tih pet mjeseci, ja sam zapostavila sve oko sebe. I momka i prijateljice i porodicu. Postojali smo samo fakultet, ja i obaveze. I onda svane tako 22. maj i ja puknem. Na sred časa u toku svoje samostalne prakse. Napravim takvu materijalnu grešku da sam mislila da ću letiti sa Akademije. Sreća u svom tom haosu što mi je mentorica na praksi bila zmaj žena. Pa me zaštitila od svih mogućih posljedica, jer me razumjela. Sjela je sa mnom i rekla mi: „Sine, stres te dokusurio. Prosvjetni radnik ti je kao javna ličnost, kao novinari ili glumci, stalno je pod povećalom. Moraš paziti i imati oči širom otvorene. Ne smiješ dozvoliti da izgubiš kontrolu, zapamti to“. I to mi je i bila najveća lekcija koju sam naučila na fakultetu. Da ne trebam zaboraviti sebe u toj svojoj silnoj odgovornosti koju osjećam. Da trebam stati u nekom momentu i predahnuti. I da shvatim i raščistim sama sa sobom da koliko god se trudila da bude sve odrađeno perfektno, nekad jednostavno to nije moguće. Ovih dana opet žongliram. Ali ovaj put držim oči širom otvorene i premda znam da me stres jede iznutra, održavam kontrolu. Tačno znam do koje granice smijem doći i koju crtu ne smijem prekoračiti. Tipično učenje pomoću grešaka.
Stvar je u tome što moram diplomirati do maja. Moram održati 24 nastavna časa u sklopu ispitivanja. Uzorak istraživanja mi je 200 učenika. Oznoje mi se dlanovi kad samo pročitam šta sam napisala. Da sam samo malo manje odgovorna, bila bih si taman. Ovako, ostaje mi da nastavim da žongliram. I da držim širom otvorene oči. A večeras odoh napolje, obaveze neka sačekaju, uzimam time out.
Post je objavljen 07.03.2008. u 09:53 sati.