Na vratima je pisalo: zvoni, lupanje ne radi. Ironija se sa sudbinom poigrala. Nije bilo struje. Zvono je ostalo nijemo. Da su barem vrata bila odškrinuta, ušuljao bih se, stišao jecaj, obrisao suze.Nisam znao, nije ni ona. Susret izjalovljen u neznanju. Htjela je, kasnije reče, izjuriti, dojuriti. Spriječila je prva marčana bura. Umiješala se u nešto na granici razuma. Je li pomogla ili odmogla, saznat ćemo kad se stiša, ako se stiša u svojim odjecima što titraju podugo i za vrijeme najtiše bonace.
Šta si pio- upitat će me oni koji me znaju, a znaju da ne pijem. Ne pijem bez povoda. Povod bi se možda i našao, ali ostadoh nesklon piću, presahla mi žeđ.
Zašto ne volim supermarkete, pogotovo u ogromnim prodajnim centrima koji te mame da se u njima izgubiš? Upravo zbog toga gubljenja i nalaženja. S mobitelom u džepu, svatko bi krenuo na svoju stranu. Bauljajući kroz beskrajne koridore, nakon osjeta slatkoga umora, pozvonio bih, upitao je gdje je,našli bismo se, pokazali jedno drugome šta smo pronašli...Ponekad smo kupovali više od plana, nekad se sav promet obavljen u obližnjoj pizzeriji uz piće naše mladosti ili ponovnu kavu.
Otkad je nema, kupujem samo najnužnije stvari u malim dućanima.Ponekad zaboravim spisak potrebnih sitnica, pa kuckajući u čelo radim u dućanu rekonstrukciju spiska. Sreća - ima ih dosta i blizu su. Megamarkete u širokom krugu zaobilazim, znajući da u njima nemam koga izgubiti. Mogu tek naletiti na izgubljene lutalice što kao i ja rasipaju vrijeme u traganju za izgubljenim vremenom. U tim bespućima što vas sigurno vode do blagajne nemam više koga tražiti. Pozovem li je, na jedan od rijetkih brojeva koje još pamtim - zazvonit će muklo u škafetinu, bateriju još uredno dopunjavam.
Jučer sam opet odšutio. Ne napisah ni crte. Brojčanik je pokazao broj prevarenih ljudi koji su mislili da im imam nešto reći. Boli me nemoć, tišina mori. Sramim se, nijemo se ispričavam. Sutra je novi dan, počinje se odbrojavati nova godina. Danas se zaokružuje jedna cjelina. Zaokružena, a krnja. Krnja i počinje. Krnjavi razlozi za veselje, Škripe zubi. Davno sam propustio otići kod stomatologa. Okulist mi je gledajući godinu rođenja, ublizu pogodio dioptriju. Djeluje zub vremena.
Post je objavljen 06.03.2008. u 22:26 sati.