Marketing
U OČEKIVANJU…
Bio je iznenađujuće sunčan dan za to doba godine.
Sunce je pržilo njena leđa,a vjetrić se igrao njenom crnom kosom.
Ona,romantična kakva je,nije čula buku s obližnjeg gradilišta.Nije vidjela prljave aute i smog.
Za nju je postojao samo ovaj trenutak i priroda,samo sada.
Trava pod njenim nogama….Zelena.
Uživala je u mirisu trave.A pogled?
Čemu gledati oko sebe kad nam čarobno nebo pruža prostranstvo i slobodu…
Plavo…
Plavo poput potočnica koje se zaplavile šumu u njenoj mašti.
Nebo,koje obožava,bilo je puno velikih,mliječno bijelih oblaka,oblaka koji se igraju njenom maštom.i pričaju joj čudesne priče,dođe joj da pusti sve,da se makne.
Da trči s vjetrom,da ju on miluje i mrsi joj kosu.
Jer vjetar ima lagan dodir,dodir poput njegova.
Dođe joj da odbaci sve obveze,da ode daleko,daleko...
Tamo,prema suncu…
Da osjeti toplinu koja će zamijeniti njegovo tijelo.
Rekla je da više neće razmišljati o njemu,ali ne može si pomoći.
U svemu vidi njega…Ne može se oduprijeti!
Ima li to uopće smisla?
Odlučila se prepustiti,legla je na travu i zatvorila oči.
Prisjećala se…svega.
Njegovih zagrljaja,daha,snažnih ruku,boje glasa…
Kao da je čula njegov šapat u igri vjetra…
Prepustila se maštanjima…
Osjetila je dah…Kune se!
Nije željela otvoriti oči da se uvjeri kako ga nema…
Priznala je…Boji se…
Konačno,kao da je osjetila dodir na licu,poljubac na usnama.
To je stvarno bio on.
Legao je pored nje,dao joj svoje ruke.Valjali su se po travi,i predali jedno drugome…
(…)
Čula je zvono,prenula se…Zaspala je na travi…
Ustala se i krenula prema školi,poskrivećki obrisala suzu iz oka.
Još jednom je pogledala u nebo i u oblaku vidjela njega.
Post je objavljen 06.03.2008. u 13:30 sati.