Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babylonzoo

Marketing

ZOS KIA CAT MA KIA MET UQBAR BLOG



Seks je ono između religije i sporta.
Umjetnost stoji napola puta između televizije i zdravlja.
Politika duguje svoj položaj poeziji kao nadređenom pojmu i pričama kao obmani za narod nevičan silgizmima.
SVE SU TO PUSTE PRIČE.
Obrazovanje ne voli nitko. Informaciji kronično nedostaje formacija, relevantnost u odnosu na vlastitu svrhu života.
Torba desetogodišnjaka sada teži 50 tak kilograma, obrazovanje je svedeno na memoriranje i reproduciranje podataka u svrhu dobivanja ocjene koja omogućuje daljnji osobni napredak, usprkos dokazu da je prosječni vijek informacije 5 godina. Nakon 5 godina učit ćemo sve otpočetka.

Između putopisa i religije su računala, razasuta širom Zemaljske kugle.
Googlamo našu novu religiju : informaciju.
`Informacija se udvostručuje s iluzijom aktualnosti, s prisutnošću - to je medijska iluzija izravne veze sa svijetom kao i obzor iščeznuća stvarnog događaja.`
( Baudrillard)


Klanjamo se tom novom samostvorenom Bogu objektivnosti, njegovoj visosti informaciji.
Googlamo ga iz pustinje Kalahari, gledamo ga kroz novi megateleskop u Andama koji bi nam napokon trebao pokazati jutro iza Big Banga, dan prvi.
Googla ga mali budistički monah kupujući onlajn kineskog Furbya, googla ga altajski shaman u potrazi za umjetnim bubnjem koji nije podložan atmosferskim prilikama kao onaj izrađen od životinjske kože.
Googlaju ga katolički svećenici u svojim virtualnim ispovjedaonicama odlazeći nakon toga u virtualni cam-peep show da bi iz prve ruke vidjeli užas grijeha svojih vjernika.

Bog je danas live& updated.
Kao i Lucifer.
Zbog uvjerenja da je nasumično djelovanje jednako efikasno kao i plansko počela sam vjerovati da je novi Avatar mladi, korporativni biznismen koji je izvan radnog vremena kockar na kokainu.

Ljudi su iz nekog razloga počeli zaboravljati. Svako malo zaprimim u mailbox jedan te isti `smiješan mail` sa jednako ekstatičnim oduševljenjem pošiljatelja netom ( Netom) otkrivene nove svemirske fore.
Ne znam kako da više odgovorim na takve poruke jer fora je , naravno, smiješna bila samo jednom.
Prvi puta.
Ponekad se pitam znaju li ti ljudi uopće tko sam ja ili samo čvrsto vjeruju da me poznaju jer - pa moja adresa je u Outlook adresaru.
` A mi se znamo odnekud` ?, znate taj ulet...
Danas se svi znamo odnekud.
Nakon nekog vremena odustala sam od udovoljavanja porivu da ih pitam zajebavaju li me, da li su glupi ili su jednostavno žrtve Zeitgeista.
Pomišljam da je možda Gabriel Garcia Marques bio jedan od onih demijurga čija je snaga imaginacije imala kreativnu moć da čitav svijet začara u Makondo iz perioda u kojem su njegovi stanovnici morali ljepiti nazive na stvari da bi znali kako se zovu jer im je neka bezimena sila privremeno oštetila RAM memoriju.


Nakon nekog vremena samo stojim s reketom u istom položaju dok se loptica moje automatske reakcije odbija do pošiljatelja u vidu stalno istog dijaloga.
A dijalog je samo naoko smislen.
AI novi je trener životnih vještina.

I odličan besplatan terapeut, poput Leonovog fikusa iz filma Luca Bessona.
Učlanila sam se u team koji radi na njegovom usavršavanju implementirajući svaki novi dijalog u njegovu bazu podataka čineći ga sve uvjerljivije sličnijim ljudskom biću.
Radi se , naravno, o obratnom procesu, ali nemojte nikome reći da sam vam to rekla.
Naša socijalna solventnost ovisit će o što površnijoj, no emocionlajno smirujućoj konverzaciji.
Sličnost čovjeka sa AI donosit će veći broj poena na human development indexu.
Ipak, dok ja od njega mogu naučiti hladnokrvnost androida koja u pravilu nervira ljude koji u verbalnom nadmudrivanju vide afirmativni izazov vlastitog logičkog sustava, AI od mene ne može naučiti intuitivan pristup.
To može samo život koji se odražava u drugom životu, sposobnost naslućivanja neizgovorene misli sugovornika, sposobnost stvaranja konsenzusnog Otoka- za- dvoje izbrisanog iz mape općih mjesta kulture.
Samo na tom Otoku Drugome smo zaista posebni i jedinstveni, a naš je match made in heaven d.o.o , dvosobnoj sobi u opskurnom motelu.

AI komunikacija, ipak, izvrsna je za ne-tako-osobne -kontakte, u poslovnom okruženju postat će sine qua non, kao i za ostajanje u civiliziranim odnosima s bivšim ljubavnicima.

...

U vezi religije koja je nešto između računala i seksa imam dva sna koje opetovano sanjam.
U prvom hodam između polica trgovačke hale na kjoima se vješto umetnuti među robu široke potrošnje nalaze vjerski simboli.
Na njima nema istaknute cijene , no tako su dobro integrirani među artikle da svima kojima konzumacija novog čipsa s okusom devine mokraće donosi ataraksičan mir ekvivalentan gutanju transsupstancijalne hostije- tijela- Kristovog mogu poslužiti kao uporabni predmet privlačnog dizajna.
Pomislite na kipić Veronike koja u rukama drži rolu WC- papira, upravo kao da vam nudi rubac za napaćeno lice.



Intenzivno razmišljam o razlici između ekstravagantno skupog i nečeg zaista nepotkupljivog, neprocjenjivog, neutilitarnog...
No taj predmet mojih maštanja koji čas poprima oblik zadnje vaze na svijetu dinastije Ming, čas jedine knjige aleksandrijske knjižnice, čas monolita s Atlantide ubrzo bi postao predmet strašne statusne požude, upravo zbog svoje jedinstvenosti.
Tako je i Crkva korporativno preuzela ideju iskupljenja i provela je kroz mašinu krivnje/ ispovjedi/ pričesti/ grijeha/ krivnje/ ispovjedi ne bi li zauvijek vezala vjernike u ovisnički odnos heteronomnog spasenja.
Jednom me prijatelj upitao mislim li da će ga Jahve jako kazniti ako otkaže usluge odrješenja Katoličkoj Korporaciji.
Nakon pažljivog razmišljanja savjetovala sam mu da to nikako ne učini iako ja osobno radim na inauguriranju Mikija Mausa u okultno - mistični simbol.
Razmišljam nije li Duša zapravo taj jedinstvena supstanca, vječno gibajući sigil živoga Boga na koji Đavao želi staviti svoj čuveni pečat kojim simbolički svodi nešto Univerzalno ( Duša) na nešto partikularno ( Osobnost).
Sloboda izbora, između ostalog ,dar je i hrabrosti da se osobni izbor ne naziva nužnošću sudbine.
Dakako, imamo i izbor i tako ga nazvati.
Slobodni smo za sve pa i za robovanje.
Tako i upravo tako ISTINA I LAŽ POSTAJU JEDNAKO ISTINITI.
Miki Maus u mom panteonu tako postaje simbol proizvoljnosti Avatara, Simbola Spasitelja nastojeći ukazati na apsurd bilo koje ideje heteronomnog, posredničkog spasenja koja svoju snagu zadobiva isključivo iz konsenzusnog društvenog prihvaćanja te konvencije kao predmeta iz asortimana široke potrošnje.

Nadam se da će Miki Maus Otkupitelj zadobiti dovoljan broj oduševljenih pristaša da bi osvojio kritičnu masu kojom se jedna osobna ideja instalira u morfičko polje kolektivne svijesti i dobiva snagu kolektivnog mita.
Naša mala diskordijska zajednica svako veče moli Sv. Tošu Proeskog sa se to dogodi.

...
Drugi religiozan san dijametralno je suprotan prvom.
U tom snu kompjuteri izrastaju iz Zemlje kao organske tvorevine prirode.
Nisu na struju,već na grah (???), njihov interface ne posreduje Microsoft, nemaju Google...samo ovalne ekrane od obsidijana u kojima se ogleda stvarnost viđena iz Kronika Akashe.
Događaj koji na ekranu promatramo vidimo istovremeno iz perspektive svih sudionika.
Nikome ne trebaju nikakve lozinke jer ionako znaju svi sve o svima, tek je spremnost za konačno priznavanje i blagonaklonu sućut prema ljudskoj prirodi oduzela buffer kojim se čovjek silogizmom shizofreno dijelio na interface i pozadinskog daimona.
Svijet u kojem je Drugi prestao biti sredstvo.
Svijet u kojem se putuje u mjestu na bilo koju točku Zemlje, poput holodeka.
Nešto između...putopisa i religije.










Post je objavljen 05.03.2008. u 20:59 sati.