(prvi put objavljeno četvrtak, 27.09.2007.)
Jednom davno jedna je prabaka pričala priče.
Zbog njenog izboranog lica, sijede kose, tamne odjeće i rupca Djetetu je izgledala kao vještica. Ali dobra vještica, smatralo je Dijete.
Dobra vještica koja ima čarobne priče...
Prabaka već slabo pokretna sjedila bi na svojem uobičajenom mjestu u maloj kuhinjici i pričala Djetetu koje bi u tim posebnim prilikama sjedilo na stolu.
Dijete tada još nije bilo odlučilo želi li biti djevojčica ili dječak...
Prabaka je umrla. Priče su ostale.
Baka je poticala Dijete da ipak bude djevojčica.
Mirisala je na orahe i čokoladu. Uvijek se smiješila i nosila rubac pa je i ona izgledala kao vještica. Dobra vještica...
Jednog dana majka je Djetetu, koje je bilo djevojčica (ali još nije bilo sigurno da je to dobro) kupila knjigu bajki...
U njoj je Dijete našlo sliku svoje prabake i odlučilo da želi uči između te dvije korice, jer što se loše može dogoditi dok te majka drži za ruku.
Djetetu su uvijek govorili da ima bujnu maštu, a ono se smiješilo jer je to bio čarobni poklon dobiven od prabake... Zapravo nitko ne shvaća da se Dijete nalazi između korica...
I kakve čudesne svjetove tamo nalazi...
Mnogo godina kasnije Dijete je između korica našlo svoju Majku i Sestru i Ljubav i Tebe...
I sad se uvijek tamo nalazi barem jednom nogom...
Do danas Dijete nije sigurno da je bilo pametno postati djevojčicom...
Post je objavljen 05.03.2008. u 15:44 sati.