Preljubnice i preljubnici su paradigma današnje civilizacije. Oni su vlastitu osobnost stjerali na dijelove tijela koje danas čak i afrička civilizacija pokriva – tako je gotovo doslovce rekao prof. dr. Josip Ćorić, dijagnosticirajući moralno stanje civilizacije u kojoj živimo. U razgovoru za Globus (od 29.02.08.), u povodu navodnog preljuba Gorana Ivaniševića, kojemu je don Josip devet godina bio duhovnik, dok se nisu (ni Goranovom ni svećenikovom krivnjom) razišli dva mjeseca nakon pobjede u Wimbledonu.
Don Josip, poznat kao čovjek "bez dlake na jeziku" kad su u pitanju istina i pravda, kaže da je danas prevariti drugoga zasluga, a brak je samo potvrda već prethodnog "životinjarenja" muškarca i žene. Ističe suprotan odnosno pozitivan primjer, što dokazuje da ima "svijeća" koje razbijaju globalni mrak. To je najpoznatiji svjetski nogometaš Kaka. On je sa svojom djevojkom četiri godine hodao, ali ne puzao – naglašava don Josip – i živjeli su vjerno predbračnu čistoću, zbog čega su mu se mnogi rugali. Zato danas oboje cvatu.
Mnogi, nažalost, žive drukčije. "Danas je muško samo ako je mužjak. Oprostite, i moj je magarac bio veliki mužjak, ali nije bio muško. Žena koja sama ide pod nekoga nema veze sa ženom. Ako je danas išla pod jednoga, sutra će pod drugoga, pa kažu stat će kada se uda. Neće! Rekao je Freud – tijelo pamti", zaključuje don Josip.
Zato i jest u takvom mentalitetu skovana formula da "preljub učvršćuje brak"! Ali ne treba se tome čuditi. Nije današnji naraštaj mnogo gori od onoga prije gotovo 3000 godina. Zato sljedeće biblijske rečenice zvuče vrlo suvremene:
"Ne čuvaju više čistoće ni tijela ni ženidbe, jedan drugoga ili iz zasjede ubijaju ili jedan drugomu preljubom jade zadaju. Svuda zbrka: krv, ubojstvo, krađa, prijevara, pokvarenost, nevjernost, buna, kriva prisega, uznemirivanje čestitih, zaboravljanje dobročinstva, oskrvnjenje duša, zločini protiv naravi, nered u braku, preljub, nećudorednost" (Knjiga Mudrosti 14,24-26).
Božja Mudrost govori o čovjeku i njegovoj biti, ranjenoj istočnim grijehom. O tome je u sjajnoj knjižici za mlade KAKO JE LIJEP ČIST NARAŠTAJ prije desetak godina pisao kardinal Franjo Kuharić. Zaboravlja se da mnoga zla imaju svoj korijen u požudama što vojuju u našim udovima. Sveti Ivan govori o požudi tijela, požudi očiju i oholosti života.
Ipak, za razliku od prethodnih stoljeća i tisućljeća, danas je nadasve zastrašujuće to što požuda tijela ima svoju posebnu industriju da se prikaže svijetu "naprednom", "humanom", "potrebnom", "osloboditeljskom". Promicatelji te strasti žele se nametnuti javnom mnijenju. Na račun tog "apostolata" mnogi se obogaćuju. U službi požude tijela ulaže se kapital i bere profit. Potražnja je velika. To znači da se na području seksualnosti događa tragična perverzija savjesti. Na tom se području, pod utjecajem tako nametljive propagande, zaista dobro proglašava zlom a zlo dobrom, kako već davno reče prorok.
Velike duhovne vrijednosti nevinosti, čistoće, čednosti, bračnog dostojanstva i bračne vjernosti ismijane su, izrugane, etiketirane kao natražni zaostatci mračne prošlosti, preživjelo srednjovjekovlje, pojmovi nedostojni naprednog atomskog (postmodernog, informatičkog, postreligioznog, građanskog, laicističkog...) doba. Propagira se potpuna sloboda od svih etičkih principa koji čuvaju dostojanstvo seksualnosti i prema tome ljudskog tijela i same ljudske osobe...
Najstrašniji plod seksualne neodgovornosti, uz razorenu mladost i razorene obitelji, jest ubijanje nerođenih. Tako i požuda tijela, kao i oholost života i požuda očiju, prolijeva nevinu krv milijuna ljudskih bića, a isto tako uzrokuje plač mnogih osoba. I sve bi se htjelo proglasiti sasvim prihvatljivim u suvremenoj civilizaciji, čak dostignućem napretka. Zabludu se hoće proglasiti istinom života. Sve je to u potpunoj suprotnosti evanđeoskoj viziji čovjeka. Sve je to u suprotnosti s onim najintimnijim uvjerenjem ljudi dobre volji koji slijedeći zdrav razum i zdravo moralno rasuđivanje ipak priznaju da je takva životna praksa nemoralna.
Plod te perverzije savjesti, koju papa Benedikt naziva moralnim relativizmom, jest i današnja gotovo kompletna proizvodnja hollywoodske "tvornice snova", koja izravno utječe na stvaranje razvratničkog mentaliteta i pornokulture na globalnoj razini. Dovoljno se sjetiti razvikanog filma "Dr. Živago", s dramatičnom pričom i "simpatičnim grijehom".
Međutim, nema razlike između takvog umjetničkog neviđeno privlačnog reklamiranja preljuba i one vulgarno surove partizanske logike koja je u ličkoj šumi ubila tek rođeno dijete Žuži Jelinek (v. VL 25.02.2008. - Josip Pavičić: Žuži i kraj 'partizanske epopeje'), jer izlazi iz istog liberalističkog (m)oralno-(kozm)etičkog mentaliteta, izniklog na kompostu bezbožničke ideologije koja čovjeku svesrdno pomaže da se danomice opija svim požudama, a posebno ohološću, koja je izvor svih zala.
Otud je i golemi medijski interes (i zanimanje javnosti) za navodno Goranovo posrnuće. Don Josip to jednostavno objašnjava: "Kada čovjek ne vodi brigu o sebi, jako mu dobro dođe čeprkati po tuđoj osobnosti. Svi su se na njega sručili jer smo, nažalost, u dobroti u praštanju ograničeni, ali u zloći i podvaljivanju neograničeni." Srećom, kako je objavljeno Tanja je, bez obzira na vlastite "neograničenosti", Goranu ipak oprostila!
Post je objavljen 04.03.2008. u 00:10 sati.