Ne mislimo svi isto kad kažemo ljubav. Ako ju očekujemo zauzvrat, moramo ju i sami znati izreći. Ili pokazati. Teško je razumno razmišljati o nečemu tako dubokom i tihom kao što je ona. Teško je u nepreglednom polju biti načistu sam sa sobom. Ali najteže je ipak znati jesu li osjećaji koje nam neka osoba pokazuje pravi ili nisu... jer ne mislimo svi isto kad kažemo ljubav.
Student se zaljubio u djevojku. Ona je rekla da će plesati s njim jedino ako mu donese crvenu ružu. Ali crvenu ružu nigdje nije našao, pa je sjeo i jadikovao. Slušala ga je mala Slavujica i rekla: „Evo napokon jednoga koji iskreno ljubi.“ Odlučila je sama pronaći ružin grm i svojim umiljatim pjevanjem zadobiti crvenu ružu za Studenta. Razmišljala je:
„Zbog čega ja pjevam, zbog toga on pati; što je za mene radost, za njega je bol. A ljubav je zacijelo prekrasna. Dragocjenija je ona i od smaragda, i skuplja od čistih opala. Za biserje i morganje ne kupuje se, niti se iznosi na tržnicu. Ne nabavlja se kod trgovaca, niti se važe za zlato.“
Slavujica je ubrzo našla ružin grm, ali zbog oštre zime i oluje na njoj nije bilo pupoljaka. Postojao je samo jedan način da na njemu ipak procvjeta, ali vrlo strašan:
„Ako želiš crvenu ružu moraš je stvoriti iz glazbe mjesečine i obojiti krvlju vlastitoga srca. Moraš mi pjevati prsima pritišćući trn. I čitavu mi noć moraš pjevati, i trn ti mora probosti srce, i tvoja krv mora poteći u moje žile i postati mojom.“
Slavujica je zaključila: „... Pa ipak je Ljubav bolja od Života, i što je srce ptice prema srcu ljudskom?“ I odlučila se žrtvovati...
Stablo Crnike je baš sve razumjelo i obuze ga tuga jer jako zavolje malenu Slavujicu što savi gnijezdo u njegovim granama: „Zapjevaj mi još samo jednom,“ prošapta, „jer kad odeš, bit ću tako sam.“
Kad na nebu zasja mjesec, Slavujica odluči prisloniti svoja prsa na trn i započne posljednju pjesmu...
Sljedeće jutro Student pronađe ružu i odnese je djevojci. Ona mu odvrati: „Nažalost, ne bi mi pristajala uz haljinu, a osim toga, Komornikov mi je nećak poslao prave dragulje, a svi znaju da su dragulji znatno skuplji od cvijeća.“
Student ljutito baci ružu na ulicu, gdje pade u jarak, a kola preko nje pređoše kotačem.
Odlazeći reče Student:
„E, Ljubav je baš ludorija, a nije ni upola korisna kao Logika, jer ne dokazuje baš ništa, te stalno čovjeku priča o onom što se neće dogoditi i navodi ga da povjeruje u ono što nije istina...“
Ljubav nisu iluzije malene Slavujice. Niti se ona cijeni bogatstvom kao što veli Djevojka. A nije ni luda i beskorisna kao što je Student zaključio. Ali ja znam što je...
Ne mislimo svi isto kad kažemo LJUBAV...
Post je objavljen 03.03.2008. u 19:28 sati.