Među našim građanima puno je protivnika EU, ovisno o dnevno političkoj situaciji ima ih nekad više nekad manje. Aktualni igrokaz oko ZERP-a je doveo do toga da svega 33% građanstva podržava naš put u EU.
Puno je stvari koje zamjeram Europskoj Uniji, ali ipak jedna stvar im se mora priznati: Inzistiraju na poštenom i brzom sudstvu. Baš im je stalo do toga da naši suci budu pošteni, brzi i efikasni. Za naše dobro naravno. Da javna nabava bude uvijek – javna, transparentna i poštena. Lijepe bi to vrline bile za našu državu. Zamislite da pri gradnji cesta i mostova naša država uvijek dobije optimalnu i dobru cijenu...na javnim natječajima. Bilo bi dobro i pošteno!
S druge strane imam taj strah od EU-a, da je njima zapravo samo stalo do naših prirodnih bogatstva; te kao i svakom drugom carstvu, stalo im je i do moći i utjecaja na što širim prostorima (to je vjerojatno i važniji razlog). Ali zadržimo se ovaj put samo na tome kako ćemo zahvaljujući EU ostati bez naših prirodnih bogatstava (o privlačnosti moći i utjecaja drugi put). Uzet će nam dakle sve (zakoni EU-a nam nameću da moramo staviti sve na prodaju): Obalu, hotele, banke, ceste, telekomunikacije, naftnu industriju, šume, elektro-opskrbni sustav i na kraju i vodu i poljoprivredna zemljišta – znači i hranu. Jeli što vrijedno ostalo? Ah da, prehrambenu industriju također kane preuzet. Dukat prodan. O prodaji Podravke se šuška.
I kad nam interesne skupine iz EU-a, koji ni dana nisu živjeli u Hrvatskoj na kraju uzmu sve to, dali će se itko od vas osjećat prevarenim? izigranim? Dali će se itko osjećat kao rob na vlastitoj zemlji? Ja hoću. Imat ću dojam da radim sa prevarantima. A na početku su djelovali tako pošteno: Sve što su htjeli je pošteno sudstvo tu i pošteno tržišno natjecanje tamo. Pa kako je moguća takva kontradikcija? Da nas prevare, a zalažu se za poštenje? Pa jednostavno: Prevarit će nas na pošten način! To je kao kad u ugovoru potpisujete nešto a niste pročitali sva sitna slova. Prevara će biti izvršena na osnovu tih sitnih slova: ali pravno gledajući, sve je pošteno. Po pitanju EU-a, nisu sitna slova koja će nam presudit, nego kratkovidnost naše politike, nesagledavanje svih uzročno posljedičnih veza: Kada otvorite pošteno tržišno natjecanje prema svijetu: Imaju li domaće tvrtke ama baš ikakve šanse da se odupru preuzimaju od stranih interesnih skupinama (investicijski fondovi, korporacije,...), imaju li domaće tvrtke šanse da se natječu za vrijedne projekte pored jake strane konkurencije? Naravno da nemaju.... (mala ribica na slici predstavlja velike Hrvatske tvrtke od nacionalnog značaja, a velike ruke predstavljaju strane investicijske fondove), i tako ćemo ostati bez svega :( Ali za utjehu, hej, imat ćemo pošteno sudstvo, ili će i to biti rezervirano samo za strane interesne skupine? A za nas ostale, kako nas već pogodi koji sudac.
Kad bismo bar sami mogli izgradit pošteno sudstvo u našoj državi Hrvatskoj, tada bi taj jedini jaki argument za EU (pošteno sudstvo dakle) ostao suvišan. Ukoliko to nebi bilo moguće (ostvarit dakle poštenu državu bez pomoći EU-a), tada bismo imali veliku dilemu: Jeli gore: kad te stranac prevari na pošten način, ili možda ipak kad te domaći čovjek prevari na nepošten način?
Bojim se da će prevara biti i ovako i onako. No zadržimo li suverenost bar ćemo imati nešto svoje, nematerijalno – imat ćemo naciju, državu, pjesmu, zastavu. Izbor nam se svodi na emocije i identitet s jedne strane, ili s druge strane čisti materijalizam i sivilo: da svi mi budemo isti: EU-radilice bez identiteta.
Post je objavljen 03.03.2008. u 13:42 sati.