Dođe mi znaš da poželim te kao nekada...
I neće sve, odjednom baš sve na tebe podsjeća...
A već odavno ti nisi samo moj,
druge su ruke i mene dotakle,
a kad me dodir podsjeti na tvoj u njemu nema utjehe...
I svaki put kad o tebi govore ne mogu sakriti,
da sve ono što smo nekad imali u meni postoji...
Još i sad sva zadrhtim kad te netko spomene
strah me da nisi isti i da možeš bez mene...