Marketing
Part 3.
Dogodilo se...
- BRZO! SVI NA KONJE! – nemirno te uzrujano počela se derati Vanessa.
- Jao! Konji su nam spasili život! – Petra će.
- Zna li itko približno gdje smo? – okljevajući će Tania.
- Hajdemo sada prespavati ovdje negdje a ujutro ćemo pokušati doći natrag u Little Ber. –
- Kamo idemo? – upita Petra.
- Tamo gdje nas Sunce odvede. – reće.
- Predlažem da svako pojede jednu jabuku sa stabla kak bi smo izdržali, jer neznamo kad ćemo idući put imati priliku jesti... – reće Hilary.
- Taman jedna za svakog od nas i jedna za svačijeg konja. – reće Bridget.
- Vode! Trebam vode! – Tania je nemoćno govorila. Svi smo stali, sišli sa konja, Tania samo što nije pala, Bogu hvala Mile ju je uspio uhvatiti.
- Treba joj hitno vode! – govorila je Hilary.
- Ali odkud ćemo naći? – očajno će Petra.
Neumorno smo tražili... Hoće li Tania umrijeti?
- EMMA! EMMA! – čula sam kako se Hilary dere. Brzo sam dogalopirala do nje te pogledala na što pokazuje.
- Kuća? – upitah je te joj dadoh upitni pogled. Kimnula je.
- Idemo brzo tamo! – zaderah se. Krenule smo u žustri galop ( Hilary i ja ). Dona i Arabian Night, kao da su znali što se događa, galopirali su ko ludi. Usporile smo u lagan kas, te sišle sa konja. Bila je to mala, bijela kućica, crven krov, i cvijeće oko nje.
- Zasigurno imaju vode, kad imaju ovoliko cvijeća. – reće Hilary. Ona je otišla po dvorištu tražiti šlauf ili bunar sa vodom, a ja sam pokucala na drvena vrata. Iza njih stvori se jedna djevojka, pomalo sramežljiva.
- Oprostite... – rekoh, djevojka je šire otvorila vrata. Bila je naše dobi, visoka, smeđokosa. Odmah se pojavila još jedna djevojka. Crnokosa.
- Oprostite... – ponovih. – Bi li nam mogli dati vode, prijatlejica nam kilometar dalje umire. Molim vas. – Završih. Nisu oklijevale. Brzo su uzele kantu i počele točit vodu. Dale su mi je u ruke.
- Hilary! – zaderah se. Hilary je istog trena dotrčala.
- Dovedi ovdje Taniu, na Arabian Nightu, voda bi nam se izlila. Kimnula je. Odmah je uzjahala Arabian Night, te krneule najbrže mogućim galopom. Sekunde su prolazile, ogromne kapi znoja tekle su mi niz lice. Hoće li doći na vrijeme? Što ako se Hilary izgubila? Što ako je Tania već mrtva?
- Smiri se, doći će na vrijeme. – reće jedna cura te mi stavi ruku na rame. Samo sam kimnula i nemirno stajala i čekala... Pogledala sam u daljinu, dim se prašio, nešto je dolazilo..
- DOLAZE! – zaderah se, sva od sreće počela sam trčati prema njima sa kantom vode, a Dona je uz mene galopirala, te me i pretekla. Napokon smo se našli, Tania je bila sva nemoćna, brzo sam joj pružila kantu vode, te je počela žustro piti. Nakon nekog vremena...
- Tania jesi li dobro? – upita Vanessa. Tania kimne.
- Hilary ne bi smo uspijeli bez tebe. – reće Bridget te ju čvrsto zagrli.
- Moramo se zahvaliti onim curama. – reće Hilary. Svi smo kimnuli, uzjahali na konje ( Mile na ponija XD ) te odkasali do bijele kućice. Cure su još uvijek stajale na vratima. Tania je prva sjahala sa Tess i zagrlila obje cure.
- Hvala vam mnogo! – reće, suza joj je počela teći niz blijedo lice, a u očima joj je blisato sjaj sreće i zahvalnosti.
- Nema na čemu. – reće crnokosa djevojka.
- Ja sam Tania. – reće Tania te pruži ruku.
- Poopsy. – reće te se nasmije.
- Helena – reće smeđokosa djevojka. Svi smo se sa svima upoznali,Helena i Poopsy bile su sestre.
- Ostanite večeras ovdje, prespavajte, i najedite se. – predloži Poopsy.
- Da! Odlična ideja! – nadoda se Helena.
- Puno vam hvala. – oduševljeno će Petra.
Bila je večer, upalili smo svjećice i svi sjeli za stol. Poopsy nam je skuhala večeru.
- Što vas dovodi ovamo? – upita Helena, jedući svoje špagete.
- Izgubili smo se... – reće Vanessa, te počne priču koja je počela zbog jednog lanca planina. – I tako smo odlučili podijeliti jabuke, a nakon par sati, Tania je skoro crkla. – završi.
- A vaši roditelji? – upita Poopsy.
- S njima se nisamo čuli od prekjučer... – reće Bridget, u ime svih nas.
- A vi? Gdje su vaši roditelji? – upita Petra.
- Poginuli su. Ubili su ih. – počne Poopsy puna mržnje i tuge. Tania je ustala te ju počela grliti i tješiti, isto je napravila i Hilary te počela tješiti Hanu.
Ostatak večere proveli smo govoreći o konjima, životu itd.
Najednom smo čuli neko hrzanje i lupanje.
- To je Angel! – reće preplašena Angela. Svi smo istrčali van. Bila je mrkla noć, ali u daljini se jasno vidio dim, prašina koja nam se približava.
- TO SU ONI! – preplašeno će Hana.
- Nek dođu, osvetit ću im se ja! – govorila je Poopsy sa loncem i metlom u ruci, puna mržnje.
- Ne, NE SAD POOPSY! – reće Hana. – Brzo svi na svoje konje! Moramo bježati! – derala se. Povukla je Poopsy, zajedno su uzjahali jednog konja ( ) kao i mi. Dona me spremno čekala, uzjahala sam na nju te pogledala di su ostali. Svi su bili na konjima.
- HAJMO! – zaurla Hana, te prva potjera svog konja u galop zajedno sa Poopsy koja je sjedila iza. Svi smo krenuli za njome punim galopom, načas sam okrenula glavu. Dim/ prašina nas je pratila punom snagom.
- Tko su oni? – upitala sam Poopsy.
- Oni su ubojice, kradljivci, nikad neće stati, moramo ih nadmudriti. – odgovori Hana. Došli smo do jednog klanca, prašina je i dalje bila uz stopu.
- AJMO! RAZDJELITE SE! – derala se Hana. Svi smo krenuli drugim putem, tako i ja. Dona je bila brza, puna snage. Galopirale smo na lijevoj strani klanca. Okrenula sam se. Netko je išao zamnom. Odraz je bio jasniji. Bila je to neka osoba, u crnome, metalnome oklopu. Imala je crnu apuljaču na glavi, alice se nije vidjelo, samo dvoje crvenih očiju. Jahala je na crnome visokome konju, koji je bio nabrijan, i imao je neke štitnike sa iglama koje su stršile van, no nije mogao sam sebe ubosti. Lice mi je izblijedilo, krv stala teči. Već kao da sam znala da neću uspijeti, Kakve su mi šanse? No onda, su mi u glavi odzvonile Hilaryne riječi «Ne mislite na smrt! Borite se za život!». Napunila sam se energijom, te potjerla Donu u još hitriji galop. Bila je i dalje noć, a zvijezde su me obasjavale. Galopirala sam tako cijelu noć, više se nisam okretala, niti gledala jesam li mu pobjegla, samo sam išla kroz uske prolaze i smišljala putove.Došla sam na kraj lanca. Tamo sam ugledala Bridget, Hanu, Poopsy i Taniu. Kako stoje pokraj svojih konja.
- Žive ste! – počela sam sretno trčati prema njima Sve smo se ponovno obgrlile.
- Zna li tko di su Angela, Petra, Vanessa, Mile i Hilary? – upitah. Svi su kimnuli * neznam*. Pogledala sam Bridget u oči i vidjela onaj pogled *Samo da su živi*. Sunce se počelo dizati.
- Crveno Sunce! – reće prestravljena Hana.
- Danas je prolivena krv! – reće uplašena Poopsy. Svi smo se pogledali uplašenim pogledima.
- Dim! – zadere se prestravljena Tania.
- Brzo na konje! – reće Bridget.
- Ne! – reće Poopsy.
- To nisu oni. – nadopuni je Hana.
- Onda je to netko od naših? – reće sretnija Tania.
- To ćemo još vidjeti. – rekoh.
Do nas je dokasala Petra i Hilary, te još neki dečko na konju. Petra je izgledla iscrpljeno, ležala je praktički na sedlu.
- Petra! – prestravljeno će Tania te odmah otrči do nje.
- Ranili su je, treba hitno pomoć! – reće dečko.
- Brzo! Gdje ima u blizini bolnica? – prestrašeno upita Bridget Hanu.
- Nema je... – reće Poopsy.
- Znam ja što je to! – reće Hana. – Brzo! Trebam samo jedan korijen. – reće.
- Tražite korijen ljudi! – zaurlah.
- NAŠLA! – reće Bridget te dojuri do Hane. Ona stavi korijen na ranu, poprska to sa malo vode i reće Petri da to ostavi tako držati.
Nakon pola sata Petra je bila ko nova.
- Petra, Hilary! Jeste li vidjeli Milu, Angelu ili Vanessu? – upita već bez nade Bridget.
- Ne... – odgovori Hilary.
- Trebamo ih pronaći! – reće Hana.
- Ja ću vam pomoći! – reće onaj dječak.
- A tko si ti uopće? – upitah.
- Cedric. – reće. – Pobjegao sam Gronlovima. –
- Gronlovi?! – upitno će Hilary.
- Oni su vas proganjali. – pojasni Cedric.
- Nema vremena za priču! Podijeliti ćemo se! Bridget i Emma! Vi idete na lijevoj strani klanca! Tania i Cedric! Vi idete na desnu stranu klanca! Angela, Hilary i Petra! Vi idete kroz sredinu klanca. A ja i Poopsy idemo s vama! – dovrši Hana. Uzjahala sam Donu, a Bridget Dare to Dream i krneuli smo u kas na lijevu stranu klanca.
- ČEKAJTE! – zadere se Hilary. Dokasala je do nas te nam dala 4 jabuke. – U slučaju da se više ne nađemo. – reće prestrašenim glasom. Bridget ih je spremila u torbu.
- Idemo po našu seku? – upitah je.
- IDEMO! – reće Bridget neustrašivo i odlučno.
http://horseland.nice-gallery.net
Moj forum, pa se regajte :D
Post je objavljen 02.03.2008. u 14:15 sati.
