Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/janjoblog

Marketing

PRESEDNIK U OGULINU

Dico moja, pa kakovi ste to da mi ni niki rekal da če dojt naš presednik države, k nam u Ogulin? Pa kaj se to z vami svimi dogaja, da je šef naše države moral sa dva tri čovika pojt po cesti i šetat i skoro sam južinat pri Šapi, pa kaj je to ?
Ja se čudin Begi našemu da ni lipo dočekal presednika sa dicum svum iz školi, svih koje postojidu, a ima ih dost i sa vrtičun i sa zborun i sa Nikolininin fokloron i da ni onega Ivete tote da se malo prišmuca oko našega presednika . Pa ima več i rožic pa smo mogli zeru mu dat, ni trebalo pojt ni Kopšivam ni onim drugim kupovat, pa bi morti i drenka procvalega nabrali i ki kukurjek bi se našal, ajoj sramote i bruke.
Kanda je došal u pustinju, nigdi naroda, nigdi nikoga, pa če reč kakovi su ti Ogulinci, kaj je z njimi, uvik su presednike lipo dočekivali, nekojega su i zaprili fala bogu, jer da nisu ne bi bilo ni muzeuma, a jel presednik mora išal videt kadi je jedan od njegovih predhodniki skoro glavu izgubil, jel ste mu to pokazali?
Ma seguro je to Bego zaboravil, on samo zna pojt na južinu, a drugo kaj je trebal presedniku pokazat, Julo, kakova je sva zametana i zmazana, pa je mogal pojt od spomenika onem arhitekti pa do gospe Kate onum ulicom, pa bi nam morda namenil ku kunu da se tega smrada rešimo, ma niš i niš.
Gospa Jasminka Turina –Luketić je lipa, krasna ženska, pa kaj ni mogla zet kakov lip kostimič, onako loker, zač je to tako tesno i skučeno dela nase, mislit će presednik da mi ovdi nimamo kaj jist ili da joj Šapo neda plaču?
Još mi je Šapo ispal najlipši, sav se svitli, lipo se okupal i namazal sa kremum, mu se bome vidi kako je fin, i lipo črno odelo je obukal, baš kako treba za dočekat presednika. Gospon Šapo ja vami čestitam, mislim da je presednik zadovoljan sa hotelum i da mu je južina bila dobra. Niste mu valja dali pečenje, nego ništo ispod peke ili kakovega sira i morda ku pastrvu, onako reš pečenu, morda čovik mora pazit kaj ji, a ne da se osramotimo, da jimo kaj seljaki, ma ja mislin da je to bilo jako dobro i da je presednik sa te strane, kaj se tiče gospona Šape bil jako zadovoljan.
A kadi je naš Tone, on je kupil još lani lipo odelo, kaj ga je valjda zmazal pa ni mogal on dojt se pokazat presedniku, pa gospa Karmela kaj je glasno govornik od grada, pa nikako mi ne ide u glavu da naš Ive Vučić ni mogal malo dojt prošetat sa našim presednikum ili bar na južinu, ne bi niki videl, a more i projt na druga vrata van ako mu ki brani.
Ja mislin da bi gospon Koza to napisal, jerbo svi su oni predstavniki naroda, i Bego, i Tone i Ive i Banane i svi, a dobro, morda ni za Bananu važno, jer je bila njegova žena, pa to je svejedno, i moj Mije mene šalje kad smo obavezni kamo pojt, a njemu se ne ide, u kakove svate, ili krstitke ili sprovod ili ako je maša za kega iz sela, pa moremo to Bananam oprostit, zač je morda poslal gospu Dubravku, a i ona je puno lipša od njega, pa neka.
Ja nisan zadovoljna kako se dočekal i kakov je bil postupak kad je naš presednik došal u Ogulin, zač presedniki ne dolazu samo tako, pogotovo u Ogulin i zato mislin da vas sve moran dobro ošpotat, da bi se drugi put, ako bu iki til i dojt, kad je temu tako, to lipo obavi kako treba, a ne tek tulko, kaj ni sebi ni svojim. Kaj mi moremo sad očekivat nego da se naš presednik Mesić potuži kad dojde doma da Ogulinci nisu kako treba. Nemojte mi samo reč da je on to zabranil, drugi put, ako bu til dojt ja ču ga dočekat sa buketičon rožic i lipo ču mu reč
-Fala Vam gospon presednik kaj ste došli obajt naš mali grad Ogulin i svi čemo vam sad zapleskat jerbo ste vi od naroda izabrani i mi vas poštivamo i volimo. A meni če on lipo dat ruku i zet rožice i reč če: Gospa Janjo lipo vam fala na ovoj dobrodošlici. Kaj je to tako teško za naredit?
Ma niš nis zadovoljna z vami svimi i baš san ništo ljuta, i neču više danas niš pisat ni mislit o temu. Idem pobelit šljive, zač je pretoplo pa če procvitat rano i šundrat če ih kakov mraz, pa neču imat ni rakije prave ako presednik dojde.
Ajte bok!
P.S. (potlje svega): Nis imala živci pisat n/m, kadi mislin da paše, zač san jako ljuta i mislin da smo se osramotili kaj nigda niki.

Janjo, 01. ožujka 2008.


Post je objavljen 01.03.2008. u 20:06 sati.