Marketing
Konačno "On the road again"
Došao je i taj dan.
Nakon skoro godinu dana čekanja, pokušaja da odem u Keniju za Božić i Novu Godinu, pozivnog pismo koje je stiglo prije nekoliko dana i vize odobrene u britanskom konzulatu,pakiram svoje stvari za tri tjedna ostanka u afričkom selu.
Da. Ono iskustvo boravka u hotelu nije me oduševilo toliko da bih htio ponovo. Lijepo je ali ionako sam od tamo samo kretao u avanture van njega.
Naslov ove svoje druge avanture u srce Afrike nisam izabrao slučajno. No dobro nije baš originalan, no najbolje opisuje zašto sam opet na putu tamo.
Letom iz Zagreba „Lufthansom“ do Frankfurta na Maini otpočinje novo putovanje. Pogled na Alpe nakon samo 40 minuta leta nagovještava da ovo neće biti jedan od onih dugačkih letova te da smo tamo za svega sat i pol.
Dočekuje me vrijeme pred kišu. Do leta za Mombasu su još sati i sati. Šećem hodnicima i tražim izlaz B24. Nakon 20 minuta potrage pronalazim svoj izlaz. „Zabijam zastavicu“ i krećem u kraće razgledavanje okolice.
Izlazi B20-B28 služe uglavnom za egzotične letove poput Indonezije, Filipina, Tajlanda i .... Hrvatske. Nekim čudom lijepa naša našla se između svih tih zemalja.
U društvu uglavnom azijaca čekam poziv za check in na let za Mombasu. Dosada je najbolji motiv da se čovjek pokrene i prošeće. Na svakom koraku nutkaju me slasticama i parfemima. A meni je samo do vode i da se zavalim u svoje sjedalo u avionu.
Vode niti za lijek. Moguće je da vodu ne prodaju jer ju nitko ne traži, mada sumnjam. Na kraju uzmem Coca Colu na šanku za nekih 3 € (2,5 dcl).
Još samo 2 sata do polijetanja.
Ukrcavam se u Boeing 767/300, trenutno najveći u kolekciji flote „Thomas Cook“. Sjedalo je baš uz samo krilo. Susjed u naslonjaču do je njemac. Dakle nema previše priče, nažalost.
Hrana nije niti približno ukusna kao u „ASA“-u no sve to nije mi važno kad se sjetim da sam samo za 8 i pol sati u Keniji. U zagrljaju svoje afrikanke.....
........gledam sunce kako se polako uzdiže na istoku. Ispod su samo oblaci i reljef koji pomalo podsjeća na slike površine mjeseca. U daljini se naziru vrhovi Mt Kenye i Kilimanjara.
Za 45 minuta slijećemo na Moi International Airport. Puls na 120. Na svega par stotina metara preljećemo Bamburi cementaru, Tusker pivovaru. Kočnice škripe i sve nekako utihne.
Samo čujem kako mi bilo pulsira i hoće van.
Sredi se, il' te bude herc čopil
Izlazim prema dijelu gdje pregledavaju putovnice i podižem prtljagu. Crncima se nikuda ne žuri, a ja sam k'o na iglama. Izlazim van nakon što sam propušten na kontroli prtljage od strane uviđavne carinice koja je valjda shvatila da mi mizungui volimo nositi žensku odjeću i mirisati se skupim ženskim parfemima. Hm, da....
Već na prvom koraku pitanja pljušte sa svih strana. Ovaj izgleda dosta izgubljeno, možda je dobra zarada samo jedno pitanje udaljena
„Čekam prijatelja“
„Možda je vaš prijatelj na onoj strani“ – pokazuje na suprotnu stranu.
Srećom, krajičkom oka opažam.... Ma jasno cice... i oči i osmjeh. Još samo 2 metra....
Otok Mombasa
Taksi me vozi kroz poznata mjesta Bombolulu, Bamburi, Saga i konačno Shanzu.
Ulazimo u malu kuću ispred koje sjede ljudi obliveni znojem. Djeca viču i natjeravaju nekakvu krpenjaču. Za trenutak zastanu i pogledaju novu atrakciju. Pozdrave i odjure obavjestiti ostale.
Izuvam cipele nakon skoro 24 sata. Osjećaj je baš predivan. Nakon kratkog odmora idemo do Nakumatta.
Vani piči jarko sunce, a ja u dugim rukavima. Tijelo još nije shvatilo da mu je vruće. Još se niti znojiti nije odlučilo. Natrpavši prtljažnik vraćamo se doma. Nakon večere odosmo na zasluženi odmor.
Budimo se oko 8 sati. Planovi su odlazak na plažu i večernji izlazak. Kupnja par sitnica u gradu i dogovaranje izleta.
U gradu kupujemo „Safaricom“ SIM karicu, meni „Bata“ gumene natikače, plinsko kuhalo i gledamo nekakvu sjedaću garnituru. Po povratku Lilly mi spominje nekakav posjet njenim prijateljima iz Tanzanije koji žive na sat vremena matatuom od Mombase.
Dogovoreno.
Planovi su nakon toga put u Malindi, Ukundu i tko zna kuda još...
Malindi
Kilifi
Mombasa sa okolicom
Ukunda
Navečer svratimo do bara sa kongoanskom glazbom koja je nekoć svirala uživo, a sada ju gledamo a malim ekranima. Kenijci na drugom TV-u gledaju Premier ligu i igraju biljar.
Pijuckamo baš poput njih svoje sokove na slamčicu i uživamo.
Danas bi trebali otići u taj Mariakani i obići prijatelje moje drage. Par stvari prije samog puta. Isti su muslimani i dobro bi bilo iz kulture da se malo „pajsam“ u dugim hlaćama Ajde dobro.
Vozamo se amo tamo ne bismo li uhvatili matatu za Likoni, a nakon njega drugi koji ide do Voi-ja i staje u Mariakaniju.
Mariakani
Nakon 45 minuta vožnje pitam se jesam li se baš spremio za boravak na +40 C cijeli dan. Na stanici bi nas trebao čekati Bob i još saznajem da ću vrlo vjerojatno biti jedini bijelac u krugu od 40 km.
Silazimo na nekakvoj prašnjavoj stanici i krećemo pješice preko sela do kuće. Ljudi se čudom čude koji je k.... tom mizunguu da se mota po ovakvim zabitima. Selo je površinom veliko poput naših gradova i prema nekim predviđanjima ima oko 500 tisuća žitelja. Ne bi se te brojke posramili niti glavni gradovi nekih zemalja.
Lilly provjerava smjer vjetra i odlučuje se da trebamo skrenuti desno.
Ma bilo kuda samo me miči sa tog sunca
Ispred kuće sjede žene i djeca i kimanjem nam daju do znanja da su nas vidjele i da nas muški očekuju. Ulazimo u neku vrstu poluotvorene sobe i sjedamo. Dečki odoše po miraa-u i žvake.
Vele da ih žvakanje gorkih grančica opušta i pomaže im da se manje znoje.
Nude i mene no nakon prošlog neugodnog iskustva ovaj ću put preskočiti „taj užitak“.
Radije se znojim.
Postalo je prevruće. Bježimo u hlad k ženama i djeci. Iznose i stol te nakon kratkog vremena žene donose pilao i ljuti sos. Od silne vrućine i znojenja osjećam glad i slabost.
Dakle da se bacimo na posao
Kak' to fino miriše.
Objašnjavaju mi da je to njihovo tradicionalno jelo i da se stavlja začin zvan iliki te da oni uvijek jedu rukama i da ako hoću mogu probati.
K'o da malo djete pitaš hoće li se valjati u blatu
Pokušavam napraviti kuglice poput njih i nekako uspijem složiti čunjić te ga brzim zamahom ubaciti u usta. Onaj ljuti sos tjera suze na oči. Ali dobro je to što pomogle sljepiti rižu i modeliranje je puno lakše.
Unutra je još krumpir i piletina.
Nakon objeda operem ruke i bacimo se na muške razgovore. Nogomet, politika te im pričam ponešto o Hrvatskoj.
Vrijeme brzo prođe i na rastanku mi vele da se nadaju još ponekom susretu i da mogu prenočiti kod njih idući put kad dođem.
Lilly se zabavlja žvakanjem preostale miraa-e, a ja gledanjem cura koje se dotjerane za večernji izlazak počinju pojavljivati sa svih strana. U gradu pravi krkljanac. Naš matatu ima jedno ispravno dugo svjetlo i trubi svima da mu se maknu ak' im se još živi.
Stižemo u Shanzu iza 21 h mrtvi umorni, stoput preznojeni, spremni za pakiranje i nove putešestvije.
Post je objavljen 02.03.2008. u 19:16 sati.