Bok svima!
Po načelu sinkroniciteta, nedavno me bombardiralo nekoliko vijesti i mejlova, koji su me asocirali na zanimljivu priču o misteriju divovskih životinja koje su nekada koračale Zemljom. Ta četiri događaja odlučio sam prihvatiti kao znak za ovu temu.
1)Počelo je sa zanimljivom vijesti s HINE:
SYDNEY, 19. veljače 2008. (Hina/AP) - Znanstvenici koji istražuju vode Antarktike u utorak su objavili da su snimili tajnovita golema stvorenja, uključujući gigantske morske pauke, goleme crve i meduze sa šest metara dugim lovkama. Ekipa australskih pomorskih biologa vratila se ovaj tjedan s ljetne ekspedicije u Južnom oceanu gdje su izučavali život u ledenom moru i na njegovom dnu, na dubini i do 2.000 metara ispod površine vode. "Gigantizam je vrlo čest u vodama Antarktike - skupili smo goleme crkve, ogromne rakove i morske pauke veličine najvećih tanjura", kazao je znanstvenik Martin Riddle. "Mnoge te životinje žive u tami, na velikim dubinama, i imaju goleme oči. Zbilja neobično izgledaju", dodao je. Kazao je da će "prikupljeni primjerci biti poslani na sveučilišta i muzeje diljem svijeta radi identifikacije, uzimanja uzoraka tkiva i dekodiranja DNK".
Ta prva vijest zapravo i nema prave veze s temom o kojoj će biti riječi, ali ipak postoji određena paralela jer se spominju divovske životnje.
2)Slijedeća vijest pričala je o ostacima divovske žabe:
WASHINGTON, 19. veljače 2008. (Hina/AP) - Žaba veličine nogometne lopte s velikim oklopom i zubima živjela je među dinosaurima prije nekoliko desetaka milijuna godina, a bila je toliko zastrašujuća da su je znanstvenici nazvali Beelzebufo ili Zla krastača. No njezina veličina, a bila je 5 kilograma teška i 40 centimetara dugačka, nije samo raritet. Naime, kosti toga stvorenja otkrivene su na Madagaskaru, a po svemu sudeći blizak je srodnik normalnim žabama koje danas žive u Južnoj Americi, što dovodi u pitanje dosadašnje spoznaje o drevnoj geografiji. Otkriće, koje je vodio paleontolog David Krause sa Sveučilišta Stony Brook u New Yorku, objavljeno je u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences. "Ta žaba, ako je živjela na isti način kao njezini srodnici u Južnoj Americi, bila je vrlo proždrljiva", rekao je Krause. "Pretpostavljam da je mogla pojesti i mladunčad nekih dinosaura koji su se izlegli iz jaja". Krause je dijelove kostura neobično velike žabe počeo pronalaziti 1993. godine na Madagaskaru, uz istočnu obalu Afrike. Fosili potječu iz doba Krede prije oko 70 milijuna godina, a otkriveni su na mjestu gdje je pronašao i fosile krokodila te dinosaura. No, njegov je tim tek nedavno sakupio dovoljno žabljih kostiju kako bi sastavio to stvorenje u njegovoj punoj veličini. Najveća žaba na svijetu, žaba Golijat koja živi u zapadnoj Africi, može doseći težinu od 3,5 kilograma. No, čini se kako Beelzebufo nije njezin, nego srodnik južnoameričke žabe poznate pod znanstvenim imenom Ceratophyris. Popularnu kao kućni ljubimac, tu žabu zbog velikih usta nazivaju i žaba Pacman prema poznatom liku iz video igre.
3) Sve to me ne bi potaknulo, da nisam dobio zanimljiv tekst Tihomira Mraovića na čitanje - istraživanje i razmatranje teorije koju neću ovdje opisivati jer je to Tihomirov rad. No, reći ću da je razmatrao mogućnost da su ljudi u davnoj, davnoj prošlosti živjeli puno duže. Ono što je bila veza s današnjom temom jest to što je tu temu povezao s gigantizmom kod životinja i nekih ljudskih predaka u pradavna vremena – riječ je, konkretno, o gigantopiteku koji je, kako Tihomir piše, dosizao i do pet metara. Njegove zaključke i prijedlog rješenja zagonetke postavljene na ovaj način neću ovdje iznositi. Možda ćete ih i sami naslutiti.
4) Eto me i na četvrtom 'znaku'. To je bio mejl koji sam dobio od Nenada Stojkovića, a koji me uputio na jednu temu koja ga je zaintrigirala. Ja za nju prije nisam čuo. Riječ je o teoriji „rastuće zemlje“. Nisam još pogledao filmiće koje mi je preporučio, ali evo što je napisao o teoriji: „Jedna stara teorija o razvitku zemlje koja se kosi s danas više-manje uvriježenom (ali manjkavom) teorijom Pangee i koju je - barem na internetu - ponovno oživio znanstveni entuzijast i poznati stripaš Neal Adams....Posebice su upečatljive njegove kratke i jezgrovite animacije postavljene na youtube-u - za početak:Conspiracy of Science - Earth is in fact growing
http://www.youtube.com/watch?v=oJfBSc6e7QQ
'Adamsova' teorija vrlo elegantno i jednostavno objasnjava brojne inkonzistencije i paradokse koje tekuća znanstvena dogma prešućuje odnosno posve ignorira - ma koliko monumentalne bile (npr. razlika starosti oceanskog dna i površine današnjeg kopna - 70mil. god. naspram 2 milijarde). Zatim, vrlo su intrigantne njegove animirane rekonstrukcije Mjeseca i Marsa koje potvrdjuju pravilo rasta kao ustaljeni zakon za sve planete/nebeska tijela.Posebno su zanimljive ramifikacije njegove teorije na raširenost, VELIČINU i nestanak dinosaura koje se u današnjoj paleontologiji, po teoriji pangee i konstantne Zemlje, jos uvijek ''misterij'' ili tzv. presuceni slon koji sjedi u dnevnom boravku.“
Nenad je dao i ovaj link:
http://www.nealadams.com/nmu.html
...te napisao da se ova teorija poklapa s nizom novijih otkrića i odavno potvrdjenih činjenica - u nizu disciplina od kvantne fizike do anatomije, te stavlja naglasak odnosno doslovce podržava koncept Zemlje kao gigantskog živućeg organizma.
Ne znam ništa o tome jer još nisam pogledao Adamsove materijale. No, gigantizam životinja u prošlosti očito ima bliske veze s njom.
I kad sve četiri navedene točke stavim na hrpu, očigledno je na je red na temu.....:
MEGA-ŽIVOTINJE!
Diljem svijeta nađeni su divovski životinjski fosili. Njih ima toliko da je američko Nacionalno zemljopisno društvo čak objavilo i knjigu «Divovi iz prošlosti», u kojoj su prikazana mnoga od tih stvorenja koja danas više ne postoje. Dinosauri su samo najpoznatije divovske životinje, ali nikako ne i jedine.
Fosilni ostaci bezrogog nosoroga upućuju da je bio visok preko pet metara. Svinje su bile veličine goveda, deve su bile visoke preko 3 i pol metra, ptice su rasle do visine od preko tri mera, divovski dabrovi dosezali su veličinu svinje, šumama su hodali jeleni čiji su rogovi bili široki preko 3 i pol metra. U fosilnom zapisu pronađeni su ostatci ljenivaca dužine preko pet metara, dok su današnji ljenivci veličine tek prosječnog majmuna. I biljke su bile puno veće nego danas. Pronađeni su ostatci paprati veličine drveta, kao i dokazi o žoharima dugim 60 cm, te o jednako divovskim zrikavcima, skakavcima i čudovičnim paucima koji su bujali u prošlosti, dok je naš planet bio zemlja beskrajnog ljeta. Konjici (vretenca) s rasponom krila 90 cm letjeli su preko močvara u kojima su živjeli dabrovi od 2,5 metara i rastao šaš visine 18 metara. Kukci kornjaši nekada su rasli do veličine boksačke rukavice i penjali se uz crnogorična stabla visine preko 30 metara. Golemi glodavci, poput divovske gvinejske svinje, rasli su do veličine suvremenog nosoroga, dok je drevni nosorog po nekim procjenama mogao doseći i veličinu dvokatnice. Fosilni zapis prepun je primjera ogromnih stvorenja koje su postojale u prošlosti......
Detaljnije o mnogima od tih primjera...Najzanimljivije tek slijedi,za koji dan, možda već sutra!
Megapozdrav!
Post je objavljen 29.02.2008. u 23:34 sati.