Marketing
za nas... zapravo je za sve
utjeha u tom zvuku - tišina?
Konačno sam prišao... tom mjestu. Mostu. Stajao sam tamo. Opet. Došao sam, nakon toliko vremena. Tamo iza mena, dugo putovanje - tamo mračno i usamljeno, tiho i teško. Ali vratio sam se, do toga mosta, do toga mjesta, u ovome vremenu. Mislim da će sve biti uredu ako opet pređem, ako opet dođem na drugu stranu. Kako je prije bilo tako, kako sam prije uspio? Kako sam prije... našao sreću... Sada idem iz drugog razloga. Pronaći nešto drugo - nešto potrebno prije sreće, nešto bez čega sreća nije tako ostvariva.
Eno ga! S druge strane mosta. Isto tako gleda preko i čeka. Jedan od nas dvojice će kad-tad morati pronaći sebe... jedan prije drugoga, jer nismo iste osobe, jer nismo iste osobnosti - on, kao drugi ja, i ja, kao ja koji sam sada. Jedan od nas dvojice će reći: da, ovo sam ja. I to će biti taj trenutak kada će sebi priznati tko je uistinu, trenutak kada će pronaći sebe, ono što je potrebno prije sreće. Pronaći... i prihvatiti kakva si osoba.
Za sada... tu, svaki sa druge strane mosta. Izgubljeni i preplašeni.
Mi, kao svi ostali!
Ti... spasio si mi život. I stojim sada, živ sam. Dobro sam. Krvarim, skroz do dolje, do tla. Krvarim, ali živ sam. Demoni nisu došli do mene, anđeli su poslali tebe. Moje riječi vjerojatno nisu dovoljne, da ti kažem hvala. Što još uvijek živim i dišem, što se još uvijek borim i gledam u sunce. Moje riječi... nisu dovoljne.
A ti... stojiš tu ispred mene. Otvaraš usta, nešto govoriš? Pružaš ruku prema meni. Pitaš me kako sam? Jesam li dobro? Nisam niti vidio odakle si se stvorio, niti ne znam tko si, zašto su te anđeli poslali. Zašto si spasio ovaj budalasti i uzaludni život? Trebaš nešto od mene...?
I ja... se ne želim više pomaknuti. Što će to tebi značiti? Što će ti to reći? Nisam slab, nisam se predao, tražim svoje znakove života. Dok te gledam, znam te! Sada te prepoznajem. Osoba koja jesi, kao osoba koja mi je spasila život. Vidim ti lice, krvavo je - isto kao moje. Vidim ti oči - tužne su kao moje. Tvoja ruka ispružena prema meni, isto kao moja ruka ispružena prema tebi. Otvaramo isto usta ... Znam tko si ti, tko je ta osoba koja mi je spasila život. Netko koga bih treba dobro znati. Jer stojim ispred zrcala...
my_note: ugalvnom... od slijedećg posta, nova duža priča. tako da - ako nekoga zanima - neka prati. nakon svakog nastavka, poglavlja će biti točan datum kada će slijedeće poglavlje biti objavljano. priča je "knjiga sudbine", napisana poslije "moj svijet" priča - valjda je nešto bolje, manje zbunjujaća... i tako. eto, čitamo se!
slomljena sreća i povratak na početak!!
light version
Danas ćemo izaći van iz kuće, pogledat ćemo prema nebu. Noć će biti, zvjezdano nebo i pun mjesec - poput sna od kada smo bili klinci, maleni i puni nade i radosti. I tada će ti se svijet obratiti i reći: „vrijeme za tebe može nastaviti teći“. Pod takvim nebo, s tim riječima - hodat ćemo ravno, prema tome... novom danu, kada će mjesec zamjeniti sunce i toplina. Do tada, samo ćemo hodati, nećemo razgovarati, nećemo se gledati, nećemo se doticati. Poput stranaca pod beskonačnim nebom, nad baskonačnim tlom.
Sunce će izaći, osvijetili... tebe, mene i nas. Stat ćemo, topli. Okrenuti se jedno prema drugome, obasjani. Nasmješiti se i zagrliti. Sretni? Ne, ali skoro, ali na putu do tamo, ali s nadom. Poput sna kada smo bili klinci. Bit ćemo sretni opet, radosni - smijet ćemo se i uživati. I bit ćemo iskreni i bit ćemo vjerni sebi i drugima. To su naše nade, nade koje polažemo u sutra, kada sunce izađe. To su nade koje polažemo u nas same... kada pronađemo sebe!
dark version
Danas ću opet ostati kod kuće. Van je tamno, mračno - isto kao ovdje, kao tamo, i svudje. Mračno i hladno, otužno i usamljeno. Nema zvijezda, nema mjeseca, nema ljudi i nema mjesta. Nigdje, nitko i bez razloga. A kao klinac sam bio tako sretan, veseo, radostan i pun nade, u bolje sutra, u vedriji dan... Sada sam sam, nikada nema nikoga, nikada nije bilo nekoga, i nikada neće bit nekoga. Ostat ću unutra, neću nikome otvarati vrata. Zato što je ovdje tako strašno, prestrašno mjesto - hladno i mračno!
Ali sutra... se neću probuditi... Ostat ću spavati na ovome „krevetu“, razmišljat ću o jedinoj vedroj stvari - prošlost, ono što je jednom davno bilo, i ono što je davno prekinuto... vedar i vesel dan. To su gluposti, nade u budućnost - kao da će se išta promjeniti, kao da ću se pomaknuti odavdje.... kao da ću pronaći sebe...
versus!
U tami,
u tami ću te naći.
Svijetlost,
svijetlost ću ti pokazati.
I ti ćeš krenuti prema njemu,
nećeš me držati za ruku,
nećeš se okretati,
prema svjetlu ćeš hodati,
tami ćeš izmicati.
U tami,
u tami iza sam ostao.
Svijetlost,
svijetlost sam tebi dao.
I ti si otišla naprijed,
nisi me držala za ruku,
nisi se okretala,
prema svjetlu si hodala.
Tami si izmaknula.
U tami sam ostao sam,
prema svijetlu sam te uputio.
Novi dan sam ti dao,
u noći sam ostao.
I na kraju - nije mi žao. Zbogom!
znakovi nečega
Pjesma bez početka,
pjesma bez kraja.
Kao početak bez riječi
i kraj bez zaključka.
Kao priča bez pouke,
i život bez dobrog djela.
Ti si to za mene,
to sam ja za tebe.
Kao rečenica u tvojoj glavi,
ona koja je iskrena.
Kao rečenica koju kažeš,
ona koja to nije... iskrena.
Tu si za mene,
tu sam ja za tebe.
Barem smo bili...
poput tog početka i kraja,
poput te priče i života.
Kao ta rečenica koju...
smo iskrivili, i lagali.
Pjesma bez početka,
pjesma bez kraja...
after_note: dobro... priznajem, ovo je dugačak post, ne priliči mi da nabacam toliko stvari. ali nakupilo se, možda svatko nađe jedan dio koji mu/joj se sviđa, jedan od tektova ili jedna od (čudnih) pjesama. faks je zamoran (da,da...), pa se cijeli ovaj post čini nedovršenim, neurešenim i nedorečenim... neeeeeh! takav je život! do sliejdećg posta, ostajte mi dobro!! ;)
"Well done is better than well said."
Benjamin Franklin
"When one door closes, another opens; but we often look so long and so regretfully upon the closed door that we do not see the one which has opened for us."
Alexander Graham Bell
"Regret for the things we did can be tempered by time; it is regret for the things we did not do that is inconsolable."
Sydney J Harris
"Love is the only sane and satisfactory answer to the problem of human existence."
Erich Fromm
Benjamin Franklin
"When one door closes, another opens; but we often look so long and so regretfully upon the closed door that we do not see the one which has opened for us."
Alexander Graham Bell
"Regret for the things we did can be tempered by time; it is regret for the things we did not do that is inconsolable."
Sydney J Harris
"Love is the only sane and satisfactory answer to the problem of human existence."
Erich Fromm
Post je objavljen 29.02.2008. u 22:55 sati.