Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babl

Marketing

ugriz umjetnog zubala

- revitalizirani post od 29.2.2008.


Sretoh dobru prijateljicu nakon mnogih godina. Oboje smo imali vremena, pa smo sjeli da se napričamo. U međuvremenu je postala udovica i upravo se vraćala od zubara, pa su se te dvije okolnosti, najvažnija i najsvježija, nametnule u razgovoru.

Ne mogu si oprostiti – bila je duboko skršena. – Matko je posljednjih godina također imao probleme sa zubima. Paradentoza. Manje-više su mu svi poispadali. Dobio je umjetno zubalo, i gornje i donje. Nisam si mogla pomoći – bilo mi je to odbojno. Gadilo mi se. Nisam znala što mi je gore, da li kada ih skine, pa mu gore strče tri zuba, a dolje dva, a između golo meso, ili kad ima umjetne zube. Poljubim ga, a zubi mi se pod jezikom MIČU! Sva bi se naježila... Fuuuj! Užas! Izbjegavala sam odlaziti u onaj dio stana za koji sam sumnjala da je u njemu preko noći ostavio gebis u čaši vode, da to ne spazim.

Prestali smo se ljubiti. Kako se teško upustiti u seks a da se ne ljubiš, i to se prorijedilo. Posljednje tri godine njegova života gotovo uopće se nismo u to upuštali, osim rijetko, na brzinu, maltene izdaleka.

Onda je on umro. Na sreću, nije se mnogo patio. Kako su mu otkrili boleštinu, za tri mjeseca bio je gotov.

Ni godinu kasnije i ja sam naglo počela imati problema sa zubima. Isto kao i on. Paradentoza. Nema spasa – zdravi zubi ispadaju iz bolesnog mesa. Kako je on bio deset godina stariji, mene je to spopalo čak ranije nego njega. Sada i ja imam zube umjetne, kao i on, i točno znam kako se osjećao. Sve je isto. Ja sam ista, želje su mi iste, pička mi je ista, jedino zubi nisu moji. I kako bi se ljubila! S Matkom! Zamišljam kako se ljubimo i plačem, sjećam se onog vremena kada sam ga držala daleko od sebe, a on cvilio, patio, povrjeđivalo ga je to, i ne mogu prežaliti

i ne mogu si oprostiti.










Post je objavljen 08.05.2015. u 09:11 sati.