Još jedan bezimeni dan našega junaka. I po običaju u dućan je ušla debela žena, rekla mu je da je luzer. Nakon toga slijedi jedan od najvećih govora u povijesti muškog roda:
"Mislite da sam luzer? Zato što imam jadan posao koji mrzim, obitelj koja me ne poštuje, i cijeli grad koji proklinje dan kada sam se rodio? Dobro, to može značiti da sam luzer za vas, ali dopustite mi da vam kažem nešto. Svaki dan kada se probudim ujutro znam da neće biti ništa bolje dok opet ne zaspim. I onda se ustanem. Uzmem svoj razvodnjen sok i još smrznutu hrenovku. Sjednem u auto koji nema goriva, navlaka na sjedalima, i još šest rata. Borim se protiv bučnog prometa samo da dobijem privilegiju stavljati jeftine cipele na papke ljudi kao što ste vi. Nikad neću igrati nogomet onako kao što sam htio. Nikad neću poznavati dodir prelijepe žene. I nikad neću znati užitak vožnje kroz grad bez papirnate vrećice na glavi. Ali ja nisam luzer. Zbog toga, unatoč svemu, ja i svaki lik koji nikad neće biti ono što želi, a tamo je vani i upravo je ono što ne želi biti, četrdeset sati tjedno, cijeli život. I činjenica da si nisam stavio cijev u usta, ti pudingu od žene, čini me pobjednikom!"
Al Bundy
Post je objavljen 27.02.2008. u 23:11 sati.