Jutros dok sam se vozio na posao doživio sam jedno sitno osvješćenje koje želim podijeliti sa svima vama. Stajao sam u redu na semaforu ne razmišljajući ni o čemu, totalno prazne glave, odjednom unutarnjim glasom izgovorim svoju mantru, koju sam prije 4 godine dobio do svog gurua, Paramahamse Niranjananande Saraswati. U istom trenutku primijetio sam kako se nakon izgovaranja mantre popustile sve napetosti u mom tijelu za koje nisam bio ni svjestan. To su bile sitne napetosti i to mišića prepona i oko kuka. I tada sam shvatio potrebu i princip mantre. Svaku jutro i večer ponavljam ju u meditacijskom položaju, fiksirajući umu samo na jednu točku i trudeći se ostati svjestan svih svojih misli koje pokušavaju doći , svog tijela u kojem je stanju da li postoji negdje napetost koju treba opustiti. Ako misli dođu pustim ih da prođu i vratim pažnju na tu jednu točku. Proces dovodi do opuštanja tijela, uma, a i duha. No ima još jedna stvar. Kako um voli davati ime ili formu svakoj misli ideji, pojmu, jer bez imena ili forme ne može se vezati za taj pojam, ne može ga prizvati, tako je stanje opuštenosti tijela, uma i duha dobilo svoje ime, ime je mantra koju ponavljam. Shvatio sam zašto je potrebno svaki dan ujutro i navečer sjesti u ugodan meditacijski položaj, a ne neki koji izaziva bolove u koljenima ili kukovima, i onda ponavljati mantru. Svakim ponavljanjem dok sve dublje upadamo u stanje opuštenosti i budnosti dajemo tom stanju ime, i opet svakim ponavljanjem tog imena idemo sve dublje u to stanje, začarani krug, no ovaj put začarani krug ima pozitivan utjecaj, krajnji cilj samadhi.
PS bit će nastavka putopisa. ;)
Post je objavljen 27.02.2008. u 09:14 sati.