Marketing
after the rain always come the sun i ostala sranja i zablude
ja san prva koja će vajk reć da treba vjerovat u bolje sutra
u to kako se snovi ostvaruju
i ta sranja
ali jebiga
danas ne moren to reć
makar san među najsretnijin ljudima na zemlji
trenutno
danas ne
ja se ispričavan..
iman potrebu reć nešto dubokoumno..nešto ča stvarno nešto znači..ali neman snage...stvarno neman...
neman snage probudit se
neman snage pogledat se u ogledalo
i opet kao i svaki dan započet razmišljanjem poput
debela kravo koji kurac ti delaš u mojen ogledalu
baš trenutak prije nego dođem do zaključka da sam to ja...
ne da mi se više...
neda mi se jest...
neda mi se slušat muziku...
iscrpljena san
a mojega starega samo briga to ča nisan čera oprala suđe
a nisan mogla gledat
meni su se doslovno oči zapirale od bola
od umora
i sad..
dali je taj umor i bol posljedica neispavanosti
ili je to posljedica mog progledanja u stvarnost...
svaki put
ali baš svaki put
kad počnen letit
buden tamo negdje između šestog i sedmog neba
netko je uvijek tu da me povuče nazad dole
i natjera me da počnen iznova.
svađan se
...
sa staron koja mi prijeti da će me poslat poli doktora da mi reče da ja moran jest((e pa ne morannnnnnnnnn niš se ne mora nego umrit)) jer kao po njoj ja niš ne jeden i postat ću anoreksična(ja se pitan da li me je ona uopće ikad vidila)a po meni ja jeden previše.(pa jeden)
...
sa starin.ali sa njin se svađan u sebi.ne usudin mu se ja niš reć u facu.njet.onako forši ispod glasa.ne volin ga.to je jako žalosno. kad djete ne voli vlastitog tatu. i još više kad taj tata pokušava natjerat djete da ga voli.a tako ga samo još više tjera od sebe.ali on to ne kuži.on misli da ako ja rečen da je sve okej da je sve okej.e pa ni sve okej.ja nisan glupa samo zato jer ne razmišljan ko on.nisan glupa.
...
njaviše sa sobon.
zakaj?
jer san licimjerna
danas san skužila da san nakon mog ljepog mjesečnog odbijanja mesa pojela jotu.i to pol pijata prije nego san skužila da u temu ima mesa.i sad moran ispočetka.i sad tu se ja kao borin za prava životinja i tako to a na nogama su mi marte.a to ne gre skupa.licimjerje.
i ja svima govorin da se ne brinu ča drugi govore...da ni bitno...da vjeruju u svoje snove..u sebe...
i onda se zateknen kako razmišljan o nekoj izjavi najgluplje osobe na zemlji koja me povrjedila prije sto godina..i počnen se prilagođavat drugima
postajen netko drugi
a to je ono ča najmanje želin...
licimjerje.
najveća licimjernost je to ča ja mrzin licimjenrost.a licimjerna san..
ma nezan
previše se tega trenutno dešava u mojoj glavi
glava mi puca
užasno je teška...
ali opet
plešen
jer san sretna...
zbog njih
pretvaran se
opet licimjerje
pretvaran se da san sretna zbog drugih...
jer su rekli da ih usrećujen...
a to je ljepo
i ja ih volim
...
previše
previše
tu tu mač
...
moje ružičaste naočale pretvaraju se u sive...
čini mi se da odrastam...
...
sad sve ča ću napravit je
suzdržat se od plača..
tako da me oni ne vide...
neću da znaju.
...
i on je sad doša u sobu i naredija mi(naredija ..da ja san njegov mali bolesni ženski rob..)
da napravin krevet...
očito ću ga napravit..
bojim se ne...
...
zabrana za poć van
okej podnest ću..
ni bed...
neće me slomit
...
barem mi nitko ne more naređivat ča ću sanjat.
nadam se da ne može...
hvala na čitanju
hvala ča ste bili uz mene
...
ma hvala za sve
bušić
Post je objavljen 26.02.2008. u 20:18 sati.