Pregled posta

Ili duže

Početak kolovoza bio je nemilosrdan. Klima uređaji radili su non-stop, sva su vrata zatvarana, a prozorska okna zasjenjivana. Park se ispraznio. Tek pokoja hrabra duša izašla bi oko četiri, a ostali ne prije šest. Vrućina je potjerala i većinu medija što su uporno čučali pred Veritasovom rampom. Pola jadnika od temperature se gotovo onesvijestilo, a druga polovica što se sklonila u aute, izvisila je, jer nisu na vrijeme stigli opet uslikati Samuelovu stražnju tablicu auta. Kakav propust. Konačno uvidjevši da od Indie neće moći vidjeti ni I, nakon dva mjeseca utaborenog preživljavanja u smjenama, polako su odustajali. Izdržljivi vragovi.

Uđi, – doktor Boran kaže Samuelu – to ću srediti poslije. – obrati se svojoj tajnici i zatvori vrata ureda – Kako preživljavaš? – upita ga.

Samuel se nasmiješi sjedajući na smeđu fotelju – Ne obazirem se previše.

Zaista imaš strpljenja – pogleda ga zavidno – meni su se već popeli na vrh glave. Čovjek ne može doći ni na posao u miru. Razmišljam da uzmemo zaštitare.

Ma ne, to bi još pogoršalo stvar. – Samuel će mirno – Uostalom, čini se da ih je manje.

Je li? – doktor Boran stane kod prozora – Ali dok je i samo jedan tu, to je jedan previše. Pa mi smo bolnica, radimo ozbiljno i stručno. Mislio sam da će nam reputacija opasti uslijed svega toga, a rezerviralo ih je više nego ikada. – namršti obrve.

Znam da ti nije drago kakva je situacija, ali stvar je nametnuta i ja mislim da smo je dobro odradili.

Da, da, ne prigovaram na to, slažem se. India se jako dobro nosi sa svime, čak odlično. – priznaje doktor Boran – Svaka ti čast. Mogao si je izgubiti, a čini se da je jača nego ikada.

I je. – potvrdi Samuel – Njena izdržljivost nije upitna. Važan je fokus na koji se ona usmjeruje. To je osnovni temelj njenog oporavka.

Otvorila ti se do kraja. – doktor Boran stavi ruku u džep bijele kute i dalje gledajući kroz prozor – Golem je to napredak.

Neka je. To smo i htjeli.

Jesmo. Javnost simpatizira s njom, policija istražuje, mi držimo noge na zemlji…

Što te muči? – Samuel uoči sumnju.

Ekshumacija tijela roditelja odobrena je i uskoro će naći dokaze. – doktor Boran kaže oprezno – Što ako nije Tasconnica? Što ako je cijela teorija bila kriva?

Ne prenagljuj sa zaključcima. Osobno mislim da je istina. Ukoliko nije, nije naša krivica. Mi nismo detektivi.

I da jest istina, to ne dokazuje Indiinu nevinost. Može joj samo dati opravdan motiv za osvetu nakon spoznaje o ubojstvu prave obitelji. Taj Terrance Loewe joj je jedini alibi. Ali gdje je on? Nije moguće da nije čuo za sve ovo nakon toliko vremena. Osim ako i on nije mrtav. – negoduje – Tek onda je zaglibila.

Jedno po jedno. – smiruje ga Samuel – Prvo rezultati onda reakcija. Moraš se malo opustiti James, tvoja žena će nam oboma očitati bukvicu. Meni već je preko mobitela, onaj dan kad te tražila.

Ah, – doktor Boran se nasmiješi i odmahne rukom – napravi paniku ako jednu večer ostanem na piću. Dobro, imaš pravo sav sam napet. Harry Forman mi je za vratom na dnevnoj bazi. Stalno govori da sve mora biti pod kontrolom. “Program mora uspjeti!” – imitira ga.

Samuel se nasmije – Hoće. Pa ovo je Veritas.

Tako je. – doktor Boran pokaže prstom prema njemu – Ovo je Veritas. A sada bolje teme. Kako je Helen?

Začuje se kratko kucanje na vrata i žurno ulazi mladi Cole Stifkin.

Gospođa Jody mi je rekla da ste tu. – uzbuđeno se obrati Samuelu zaboravljajući manire pozdrava – Zvao je onaj detektiv sa Floride kod kojeg sam bio. Prvi Indiin psihijatar, Martin Socre je pronađen. Priznao je osam silovanja. – velikim smeđim očima pogleda obojicu držeći ih u napetosti – India je među njima.

Samuel se odmah ustane – Našli su ga?

Kakav uspjeh! – aplaudira doktor Boran.

Da, – Cole se nasmiješi – govorila je istinu odmah na početku. Srećom vi ste ustrajali kad smo svi mislili da je to uzaludna potjera. – obrati se Samuelu s divljenjem – Sada će još sedam drugih djevojaka dobiti zasluženu pravdu.

Nadam se da će ga zatvoriti na tri života. – kaže Samuel.

Apsolutno. – složi se doktor Boran – Kakva šteta mladog uma. Po prvom dolasku u psihijatrijsku bolnicu gdje ti trebaju pomoći u najgoroj emocionalnoj epizodi života prvo te siluju. Sada ima smisla što nije govorila tako dugo.

Neka se oni ne šale s nama, – ponosno kaže Cole – sve ćemo iskopati.

Mladi entuzijasta, – Samuel pokaže glavom prema njemu obraćajući se doktoru Boranu – ima talenta.

Svakako. – odgovori mu sa smješkom – Odlično kolege. Sada, – uzdahne – Samuel znaš da će i to uskoro izaći u javnost. Za Socrea je time još gore što je India njegova žrtva.

Bilo bi njemu gore svejedno. – pomisli Samuel.

Da, publicitet će mu zagarantirati dobru kaznu. – on kaže naglas – Ovaj puta se neće izvući.

Samuel je istog popodneva u svom uredu obavijestio Indiu što se dogodilo.

Svinja gadna. – zgadi se Indii – Osam. Trebali su ga prije uloviti.

Ti mu nisi bila prva, ali ni daleko posljednja. – kaže Samuel – Birao je nestabilne tinejdžerke koje su bile u ekskomunikaciji sa okolinom.

Kako pedofili prolaze u zatvoru? – ona se zapita naglas – Velike su šanse da i sam iskusi dotično iskustvo. Nadam se dugom boravku i još dužem popisu budućih ljubavnika.

Kako si ti? – iako se muškarac u njemu želi pridružiti komentarima, ona dolazi prva.

Dobro. – India kaže iskreno.

Koliko dobro?

Dobro. – ponovi sigurnim tonom.

I kad izađe na vidjelo?

Ah…. – nezadovoljno uzdahne – Znaš da ne volim kad ljudi pretjeruju. Kad počnu naslovi o tome kako sam žrtva…

Bez obzira što ti to ne želiš čuti, istina je.

Stvar je u tome kako se postaviš. Ja sam svoje odtugovala.

Sama.

Nego kako? – začudi se India – Ti bi sad volio da to ponovim pred tobom jer misliš da nisam preboljela do kraja. Da mi treba netko kome ću plakati na ramenu. Već smo razgovarali o tome.

Ukratko. Ti si svoje rekla na jednoj terapiji.

Pa ne namjeravam to razvlačiti. – zgrozi se u sebi – Socre ne zavrijeđuje nikakvo mjesto u mom životu. On je bio trenutak. Zašto da se zamaram njime?

Jer će te javnost izbaciti iz takta. Oni će to razvlačiti. A ti to mrziš.

Znajući da je u pravu India nervozno ustane i prošeće do otvorenog prozora – Briga me. – pogleda van – Preživjela sam ovo prvo, preživjet ću i drugo. – trzne prstima po boku.

Zajedno ćemo.

India okrene glavu prema Samuelu – Opet to radi. – pomisli – Zašto?

India? – kaže Samuel videći da ga promatra, ali ne govori.

Ona okrene glavu natrag prema prozoru – Vidjet ćemo.

Zavlada tišina.

Ti bi najradije sama sebe naučila svemu. - Samuel progovori - Od engleskog do psihijatrije. Od samoubojstva do samozacjeljivanja. Ti ne trebaš učitelja ni pomoćnika. To ti je ispod časti.

Gledajući kroz prozor India zaklopi oči - Hoćeš li me i ti? - pomisli u sebi

U samo nekoliko rečenica opisao ju je u cijelosti. Shvatio je. Shvatio je Indiu do kraja. Onu ponosnu, prkosnu, postojanu dubinu koja se pokazuje drugima bez srama, koja daje od sebe i ne želi primati. India zna da to nije dobro. Poznaje ona svoje mane kao dlan ruke, ali ne može si pomoći. Kad joj zatreba pomoć ili je uhvati strah i dalje bi se radije ugrizla za jezik nego to priznala. I to je svojevrstan strah. Strah od popuštanja. Nakon godina samoće boji se vjerovati drugima jer drugi su je uvijek iznevjerili.

Jesam li konačno smekšala? Izgubila bitku bez pravila? Ne vjerujem ti. - pritisne ju tuga - Ne vjerujem sebi. Zašto me diraš? Tamo gdje me nitko ne dira. Sve sam sobe zaključala. Sve sam ključeve pobacala. Utopila u vodama i muljevima. Da ni sama ne znam gdje bi ih tražila. A ti si sad došao niotkuda, nepozvan i neželjen. Da ih otključaš. Da me pronađeš. Ne želim to. Ne... želim se pre-da-ti. Tebi... Sebi...



Ja jesam tko jesam. – ona otvori oči – Ne mogu se promijeniti.

Možeš. Ali ne želiš.

India se naglo okrene i pogleda ga.

Ne tako. – Samuel nastavi – Ja nisam ovdje da te mijenjam, nego da te razumijem. Tko god jesi ja ću te takvu prihvatiti. Pitanje je, hoćeš li ti sebe.

Rekavši “ja ću te takvu prihvatiti” umjesto “drugi će…” napravio je profesionalnu pogrešku. Slučajno ili namjerno? Jesi li sada psihijatar ili samo Samuel? India se pita isto.

Hoću. – ona odgovori.

Onda razgovarajmo o pjesmi. – započne Samuel – Nikada je nisi spomenula.

Brčkarije jedne djevojčice.

Ne slažem se. Pjesma je vrlo zrela. Kao i ostale u knjizi. Nisi zadovoljna?

Bila bih da imam petnaest. Danas je čitam kao stranac. Ne znam što te riječi znače.

Napisala si je na prekretnici svog života. Kad si shvatila da te roditelji neće poduprijeti u pjevanju i da ćeš se za to morati sama izboriti. Govore o nadama i snovima koje si imala.

Što je san? – ona korača natrag prema Samuelu – Ta budućnost za mene više ne postoji. – sjedne na kauč.

Postoji neka nova.

Upravo je tiskaju.

Zar ćeš im dopustiti da ti smetaju?

Ne. – krije razočaranje – Ipak, ne mogu previše birati. Sada mi je anonimnost uspješno uskraćena do kraja života.

Da. Ali i mnogima drugima također. To te ne čini drugačijom. Ono što te čini, je tvoj stav prema tome i moć da se nosiš sa svime što ti ono donosi. Neke stvari u životu ne možemo birati, zato biramo kako ćemo iste savladati, od njih naučiti i pridobiti u našu korist. Tako živiš već godinama. Što se promijenilo?

Sve. – napadno kaže India.

Samuel joj se nasmiješi – Znači da si na dobrom putu.

Koliko ilogičnosti stane u jedan um? Indii je mnogo toga nepovezano i bez smisla. Ona se ne prilagođava okolini, okolina se prilagođava njoj. Ona je analizira, shvati, nauči joj slabosti i mane i u njih cilja kad joj zatreba. Ovaj puta situacija je sasvim drugačija. Ona je ta koja se mora prilagoditi. To je boli. Kad životinji nakon godina zatočeništva skidaš lance ona neće bezglavo pobjeći. Do sada je na njih već navikla, oni su dio nje. Više ju kroz kavez ne gledaju prijeko, ne bacaju joj ostatke, a ona više ne mora režati i gristi. Koliko god dugo se netko privikava na drugačiji način života toliko dugo će mu trebati da se od njega i odvikne. Ili duže.


Post je objavljen 25.02.2008. u 23:54 sati.