Iznenađenje za sve vjerne čitatelje! Nije ni priča o Ralfu Schumacheru ni o nekoj od F1 legendi nego ekskluzivni tekst hrvatskog Frédérica Beigbedera, account brunch team building system meeting junior copywritera koji je iz svog gustog marketinškog rasporeda uspio otrgnuti nekoliko dragocjenih trenutaka kako bi mi isporučio davno obećani tekst o Formuli 1 i njegovoj viziji dotične. Tekst prenosim u cijelosti, a dodajem i link na spomenutu pjesmu. Uživajte. P.S. Gorane, hvala ti! :-)
"Hipotetska situacija: Posljednja je utrka sezone, prvo- i drugoplasirani pilot formule jedan imaju isti broj bodova... Vruć dan i proključali asfalt, odlučni pogledi ispod vizira, napetost na licima mehaničara, iščekivanje gomile na tribinama... Strojevi čiji svaki najmanji dio postoji samo zbog jednog razloga izgledaju istovremno hladni i prekrasni u svojoj svrhovitosti. I onda kreće... Svladavanje zavoja i let iznad ravnih dijelova, savršeni projektili koji traže savršene putanje kojima će doći do cilja, ljudi i njihovi strojevi poput poludjelih plesača koji se vrte u krug... I na kraju - jedan koji stoji na postolju rezerviranom za najbolje i ostali koji su odlučni na to postolje doći kad-tad... A milijuni fanova širom svijeta slave ili tuguju. Pustiš strasti da se smire, ugasiš TV i zadovoljno odeš prošetati, bila je to dobra sezona i znaš da jedva čekaš da počne sljedeća.
I onda u prolazu čuješ komentar: ''Ma 'ko to uopće gleda, štaš to gledat, samo se bezveze vrte u krug, šta je tu zanimljivo?'' A taj komentar te podsjeća i na onaj: ''A što tu ima zanimljivo, 22 budale trče za jednom loptom, i onda ne bude golova...''
A zašto uopće radimo bilo što? Zašto se bavimo bilo čim? Ne vrtimo li se mi svaki dan u svojim krugovima obveza, dužnosti, želja, potreba? Ne igramo li mi svaki dan igru čiji krajnji rezultat najčešće glasi 0:0 (čitaj: nikom ništa)?
Jednom davno u nekoj točki evolucije neki naši preci odlučili su se ponašati drukčije od ostalih stvorenja pod kapom nebeskom. I dok su životinje nastavile živjeti prirodnim životom, mi smo odlučili postati umjetnici života. Naučili smo razna umijeća i učinili život umjetnim...ili umjetničkim...kako vam draže. I sad smo tu gdje jesmo, što baš i nije bogzna što, a i ne čini se da će dobro završiti, no to je već jedna druga tema. Uglavnom, kako je rekao Scott McCloud u knjizi ''Kako čitati strip'' – sve što nije izravno povezano sa jedenjem i razmnožavanjem je – umjetnost.
I evo odgovora zašto gledamo formulu, nogomet, morešku, sumo hrvanje - sve one stvari koje ustvari nikom ne trebaju, ali postoje... Zato što volimo umjetnost. I tako nedjeljama sjedimo pred ekranima (ili odemo na pistu) i proučavamo umjetnost vožnje. A kada se onim što volimo usput bave velemajstori koji nas svojim potezima mogu ostavit bez daha (Takuma Sato, naprimjer,hehehe) kao što to čine ''pravi umjetnici'' (potezima kista ili profinjenim stihovima) onda nas naše estetsko i emotivno angažiranje dovode do same biti ljudskosti. Ljudi su stvorenja koja čine potpuno nepotrebne stvari. I uživaju u tome.
(P.S. za one koji ne znaju- naslov sam popalio od Black Box Recordera...pjesma je o sasvim drukčijoj tematici-ali genijalna, tko je nije čuo odmah na jubito i slušat...nekoliko puta zaredom)"
Black Box Recorder 'The Art Of Driving'
Post je objavljen 25.02.2008. u 20:27 sati.