Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda prije nekoliko je dana osudilo napade na veleposlanstva u Beogradu, međutim na zahtjev Rusije – koja je prijetila vetom – rezolucija je sadržavala i pohvalu vlastima u Beogradu, zbog poduzetih koraka u uspostavi reda u glavnom gradu Srbije.
Dobri, stari Ujedinjeni narodi. Organizacija koja nam je podarila Yasushija Akashija, Satisha Nambiara i Jacquesa Kleina. Uvijek neutralni. Uvijek pravedni. I prema onom koji pali i prema onom kojem je nešto spaljeno.
Yasushi se Akashi svojevremeno protivio zračnim udarima na bosanske Srbe zbog toga što bi takva akcija 'oslabila Miloševića' koji je – prema Akashiju – bio 'vrlo potreban Ujedinjenim narodima'. Satish Nambiar, prvi zapovjednik mirovne misije UN-a u bivšoj Jugoslaviji, smatrao je ratove u Hrvatskoj i Bosni 'medijski generiranom tragedijom', sve je sudionike proglasio 'istima', a Srbe je pohvalio da su bili 'jedini koji su priznali da nisu anđeli'. Vođeni takvom logikom, dužnosnici svjetske organizacije u Sarajevu odbili su, nekoliko godina kasnije, zahtjev nizozemskog zapovjednika u Srebrenici da se iz zraka napadnu snage bosanskih Srba zbog toga što Nizozemac nije pravilno ispunio neki formular.
Da li nekoga čudi što se Moskva i Beograd protive dolasku misije Europske unije na Kosovo i žele nastavak UNMIK-a?
Ponovno aktualiziranje mirovnih operacija na Balkanu podsjetilo me je na kratki razgovor s nekim mojim bivšim kolegom na faksu u Ohiou, početkom devedesetih, baš u vrijeme kada je u Hrvatsku trebala doći mirovna misija Ujedinjenih naroda. Bio je iz Gane. Kada sam mu rekao da mi se čini da i njegovi sunarodnjaci dolaze u Hrvatsku, da održavaju mir, prvo što je ispalio bilo je da su UN-ove mirovne misije vrlo popularne u njegovoj zemlji i da vojnici često podmićuju da bi uopće u njih pošli.
'Everybody comes back home with little fridges...' – rekao je uz zarazni smijeh koji često odlikuje ljude s njegova kontinenta. 'Little fridges'. Ja sam ga blijedo gledao, neshvaćajući u prvom trenutku što to povezuje nesretna mjesta poput Mokošice, Škabrnje ili Lovasa i portable-hladnjake. Onda sam shvatio – pa da, riječ je valjda o statusnom simbolu kojeg stanovnik Gane može priuštiti tek ako ode na drugi kraj svijeta, u uniformi svjetske organizacije.
Vojnici i časnici iz zemalja poput Gane, Gvatemale, Pakistana ili Fidžija u međunarodnim misijama svjetske organizacije zarađuju višestruko nego kod kuće. Ako se odluče upustiti u kriminal – mogu se, vjerojatno, 'zbrinuti' za cijeli život. Revizija financijskog i drugog poslovanja Ujedinjenih naroda - koja je provedena u posljednjih pet godina i čiji su rezultati nedavno objavljeni na Internet stranicama američke vlade – ukazuje na niz slučajeva u kojima je novac Ujedinjenih naroda masovno 'nestajao', a pripadnici mirovnih snaga i drugi djelatnici UN-a vjerojatno počinili kaznena djela.
U Indoneziji je nakon tsunamija lokalnim političarima plaćan mito da bi se dovršili od UN-a sponzorirani projekti obnove. U pojasu Gaze, djelatnici Ujedinjenih naroda optuženi su za seksualno maltretiranje. U Kongu su sudjelovali u ilegalnoj preprodaji zlata. Na aerodromu u Prištini podmićeni mirovnjaci izdavali su vize za Zapadnu Europu. Ukrajinski piloti u Liberiji krali su i preprodavali hranu koju su Ujedinjeni narodi slali tamošnjem narodu.
Dnevnik Washington Post nedavno je objavio da je Jacques Klein, bivši civilni upravitelj UN-ove mirovne misije u Istočnoj Slavoniji, kao zapovjednik mirovne misije Ujedinjenih naroda u Liberiji imao 'neprikladan odnos' s nekom ženom, koja je - dok je 'hodala' s tim bivšim generalom američke vojske - njegove planove dojavljivala Charlesu Tayloru, tamošnjoj verziji Radovana Karadžića, kojem se upravo sudi u den Haagu.
Ekipa od 19 istražitelja otkrila je u posljednje dvije godine na East Riveru, u sjedištu Ujedinjenih naroda, desetke poslovnih ugovora – u vrijednosti od više od 600 milijuna dolara - koje je svjetska organizacija zaključila bez poštivanja pravila o natječaju. Barem 25 milijuna dolara potrošeno je na nelegitiman, nenamjenski način. Pod istragom je barem 17 djelatnika svjetske organizacije, dok je u New Yorku osuđen jedan, zbog primanja mita i dodjele poslova jednoj državnoj tvrtki iz Indije, u vrijednosti od više od 100 milijuna dolara.
Ujedinjeni narodi do sada rezultate ovakvih poraznih revizija poslovanja nisu objavljivali, služeći se njima tek kao 'korektivom' za svoje glavne menadžere. Pod pritiskom zapadnih država, koje svjetskoj organizaciji osiguravaju lavovski dio proračuna, rezultati istraga prvi su put objavljeni na Internetu. Nakon toga je Grupa 77, koja okuplja zemlje u razvoju, predložila da se Odjelu unutrašnje kontrole smanji proračun te zatražila 'bolju kontrolu kontrolora'
John Bolton, nesuđeni američki veleposlanik u svjetskoj organizaciji, u široj je javnosti najpoznatiji po izjavi da se 'u finkcioniranju Ujedinjenih naroda ne bi primjetila nikakva razlika kada bi – kojim slučajem – nestalo gornjih deset katova nebodera na East Riveru.' Bolton nije mislio na događaj poput 11. rujna. Mislio je na kronično dangubljenje i prelijevanje iz šupljeg u prazno, koji – po njemu - karakteriziraju radnu svakodnevicu u sjedištu svjetske organizacije. Bolton je inače rekao da slično misli i o većini vladinih zgrada u Washingtonu. Jednostavno rečeno, da im oduzmete trećinu prostora, urede iznajmite nekom drugom, a otpustite zaposlene – ta bi ministarstva i agencije svoj posao obavljala isto kao i prije, a trošak bi bio manji.
Dobar dio ovdašnjeg tiska bio je sablažnjen Boltonovom izjavom – kao i u Hrvatskoj, Ujedinjeni su narodi svojevrsna 'sveta krava' za većinu američkih novinara. Međutim, za razliku od Sjedinjenih Država, Hrvatska je imala priliku iskusiti mirovnu misiju na svom teritoriju. Navedeni podaci o raširanom podmićivanju, krađama i 'neutralnosti' na terenu možda i ne čude mnoge od Vas koji ste svojevremeno ili televizijski pratili rad UNPROFOR-a ili ste bili s njim u izravnom kontaktu.
Ono što mene čudi je brz zaborav te hvaljenje i ponos činjenicom što hrvatski vojnici i policajci danas sudjeluju u čak 15 mirovnih misija Ujedinjenih naroda. Petnaest, od Cipra pa do Kašmira i istočnog Timora.
Blago nama, sada smo mi nekom drugom nesretnom narodu 'Satish Nambiar'.
Kritičari NATO saveza stalno se groze mogućnošću referenduma o članstvu. Čovjek se zaista mora gorko osmijehnuti. Ne bi li bilo poštenije zatražiti referendum o sudjelovanju u mirovnim miisijama UN-a?
Post je objavljen 25.02.2008. u 17:18 sati.