Ma ovo je tak dobro da ide i kao prolog postu.
Smijeh
Noćas, sinoć ili jutros, ovisi kak se gleda na to, moje nespavanje je dosegnulo vrhunac.
U nedostatku ideje zašto bih otišao spavati, ima li to smisla uopće, i trčanja na WC svakih pola sata ostao sam budan i odgledao 80-tu dodjelu nagrada Filmske akademije.
Za trčanje na WC, ne da krivim, ali pretpostavljam da je to razlog, zaslužan je boršč, koji je Elena pripremila za ručak.
Ne boršč, da me ne bih bio krivo shvaćen, uhvaćen i strijeljan pogledom od strane moje šogorice, koji je bio odličan, nego vrhnje, koje se dodaje u tanjur po želji gladnih očiju, koje misle da je više uvijek bolje.
Gladne oči su naravno bile moje.
Nama bi to bila juha, i Rusima je to juha, (boršč je u originalu Ukrajinsko jelo), i to jako dobra juha, ali da se najedeš, nije brate, dosta.
Ubaci se u vodu u kojoj se dan prije kuhalo meso po izboru kupus, mrkva, krumpir, cikla (za boju), meso i možda još poneka stvarčica i nakon sat vremena ispadne boršč.
Pojeo sam dva tanjura i još zabetonirao sve sa par zapečenih palačinki sa sirom.
Vrhnje je bilo "crveno", da ne reklamiram sad proizvođača.
Ko i moje oči oko 4 ujutro, iz više razloga...
I tak, gledam ja dodjelu Oscara...
Voditelj je ove godine bio tip koji vodi, mislim da se emisija zove, Daily Show na CNN-u.
Uobičajeni humor i zajebancija, ko i svake godine na tom događaju, taj dio mi je super, sprdnja sa svim i svakim, politikom, glumcima, publikom...
A u studio HTV-a začudo ove godine nije bio A. Kostadinov, nego filmski kritičar/novinar, hrvatski režiser, fashion guru i teta prevoditeljica.
Nisam gledao filmove koji su bili nominirani i neću o njima, nego o ekipi u studiju koja je manje više uspješno obavila zadatak prenošenja, odnosno komentiranja...
Pa da krenem po redu.
Novinar/kritičar je posao obavio sasvim pristojno, izgovarao je informacije o filmovima (ne štreberski, niti ko da čita sa papira), glumcima, bio je nenametljiv i ugodan uhu. Pogodio je čovjek mjeru, jako pristojno odradio zadatak, bez puno komplikacija i "pametovanja".
Režiser je filmove i nagrade komentirao iz stručnog kuta, također odlično odradio posao. Ljudi poput njega bi i trebali biti u studiju za vrijeme takvih prijenosa. Nije bilo onog, ja sa njim pio kavu, snimao film, ili bili zajedno na skijanju u Schladmingu '93 i diskutirali o problemima postprodukcije Uzbekistanskog filma sa početka 90-tih.
Stručno obavljen posao, svaka mu mala...
Sad slijedi ona "gora" polovica kvarteta.
Fashion guru je kad treba pričati o tome tko koji čiju haljinu valjda imao točne podatke,bio užasno naporan u recitiranju istih (ko da ga oni plačaju) i za svaku prezentoricu, dobitnicu ili ženu u publici točno znao tko je kreator haljine, koliko je metara konca potrošeno, koje je veličine bila igla kojom je šivana, i opčenito me kao predstavnika hetero populacije jako živcirao.
Petsto puta je ponavljao nešto o crvenoj boji haljine, pa sam i ja zapamtio da je ove godine bila in, ali malo isfurana, i njak, njak, njak. Recimo samo da sam poslije njegovih priča par puta krenuo na WC, jer su me crijeva počela "šerafiti".
I zaboli me kaj se sviđa njegovoj mami, koji kreator, odnosno kroj. Te spike neka prodaje na "špici", a ne u izravnom prijenosu.
Za taj dio su komotno mogli pozvati i Milku Babović, bolje bi to odradila od njega.
Za kraj sam sačuvao tetu prevoditeljicu.
Ne znam jel gospođa pod ugovorom sa HloverkaTV-om, vanjski suradnik, ili kaj,... ali korisna je ko čir na želucu.
Malo se glasa, malo više ne (na svu sreću). Šuti za vrijeme najava i hvala joj na tome, a kad se proglasi dobitnik, krene sa prijevodom, tako krnjim, nepotpunim i nepotrebnim, da je to užas. Naravno glasnija je od dobitnika, pa ne čuješ kaj ovaj ima za reći, a ona ulovi svaku treću rečenicu i zahvaljuje Peteru, mami, tati, režiseru i ekipi osam puta, djeci nagrađenih i kanarincu koji nas je napustio za vrijeme snimanja filma, a koji nam je svima prirastao srcu...
Da je trkeljala, pardon prevodila, za vrijeme najava ugasio bih TV i otišao spavati, definitivno. Ovak ajde.
Zaslužila je honorar, plaću, dnevnicu, kaj god, valjda time kaj se pojavila u studiju...
Zbilja nije trebala još i pričati, zaista nije...
Drugim riječima, bila je smetalo, i da nije bilo nje bio bi to sasvim pristojno odrađen prijenos.
Iduće godine molim bih nadležne da se isti prijenos odradi bez komentatora, ili barem bez ovo potonje dvoje i nitko ne bi bio sretniji od mene.
Iskoristio bih priliku zahvaliti svojoj obitelji što me podržavala svo ovo vrijeme, režiseru, scenaristima bez čije ideje ne bih stajao ovdje...
Epilog posta. Ponavljam se, al isplati se...
Smijeh
Post je objavljen 25.02.2008. u 13:57 sati.