Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/allusions

Marketing

U meni su zakopane riječi koje katkad izgovaram suzama
čak i onda kada nisam tužna, čak i onda kada sam sretna.
Toliko bih ti toga htjela reći,
ali ne riječima
i ne suzama,
jer htjela bih da osjetiš moje srce
i da znaš... da znaš.
Makar ne razumio
makar sve u tebi vrištalo,
ja htjela bih da znaš.
Ja razumijem tvoje oči i riječi koje si izrekao,
ali osjećaje utkane u ono što jesam
ne mogu utopiti u nepostojanje.

I dok mi niz lice klize suze,
osjećam te blizu.
Svi stihovi koje sam ikada napisala
zapravo su napisani tebi,
svi za koje sam nekada mislila da sam ih voljela
zapravo su bili tvoje sjene,
sjene onog koji će jednom doći
onog kojeg ću voljeti jednom
i koji će voljeti mene,
onog kojeg sam čitav život čekala
i koji je došao
u tebi,
sjene tebe.

Nikad me nečiji dodiri nisu proganjali
još dugo vremena nakon što su stali,
nikad moja utroba nije plamtjela
tako da gubim dah kojim dišem,
tako da ne mogu udahnuti dok cjelivaš moje usne
i dok me držiš čvrsto u svom naručju
i šapatom miluješ moju dušu.
I nikad poljupci nisu bili tako slatki
ili dodiri tako nježni
ili zagrljaji tako čvrsti.

Volim kada se gledam u tvojim očima,
kada postajem lijepa
jer me ti vidiš takvom,
i kada se utapam i gubim u tvom pogledu
i nestajem i ponovo se pronalazim
pod tvojim prstima.

Znala sam još onda dok smo u svibanjskoj noći
sjedili pored tamne vode i,
uz krikove ptica u daljini
i drhtavo svjetlo svijeće,
otkrivali najnježnijim dodirima
buduće dane.
Znala sam iako se možda nisam usudila
priznati da znam...
da s tobom želim
ostati zauvijek
i voljeti te do smrti.


Post je objavljen 24.02.2008. u 17:48 sati.