od tebe nemam baš mnogo riječi
samo dušu tvoju osamljenu u nepoznatoj provaliji
noći
samo trag limuna koji dolazi sa tvojeg tijela
kao sa proplanaka ukočene planine koja promatra
nemirne ptice u letu
da li je to vrhunac nade
možda polja ubranih snova koje smo dotakli
u šutnji i tišini koja nas je obavila
rekao si mi jednom krećeš na puteve
istraživanja duše drevnih gradova
dala sam ti ruku kao putokaz vremena
i zagrlila sam te očima
(one su jedine slutile tajnu)
i zagrlila sam te mislima
(one jedine znaju našu tajnu)
te slike te riječi te naše duše spojene
gradovi nas čekaju naistraženi
put je dalek ali nije dovoljan da nas razdvoji
čekam te vjerno i opet
penelopa od limuna i soli
pjevajući samo nama
poznatu starinsku pjesmu
eho leti nebom u krugovima zatečen
Post je objavljen 24.02.2008. u 14:31 sati.