Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/potragazasmislom

Marketing

Nescaffe - jebem, dakle postojim

Jebač-bauštelac-glupan. 3 u 1, kao nescaffe. Ponekad želim biti taj proizvod, imati taj čudotvorni nescaffe okus, biti probaljiv i bezličan, bljutav i običan. Bez briga, bez pameti, samo s gomilom vremena za gluposti, dozom tupavog ponosa i snažnog samopouzdanja. Cijepljen protiv razmišljanja, blagoslovljen neznanjem, okrunjen titulom umno-zatvorenog i fizički razgranatog, karikatura proizašla iz teretane, s nogama kao štapićima i širokim ramenima.

I masno lice mesoždera, ofarbano bojama prosječnosti i sirove snage. Snagu držim u šakama pravde, oružje se nazire kroz gaće, serijski jebač jebe ponovo.

Hodajući gradskim ulicama i ruralnim predjelima, još jednom tražim svoju drugu šansu. Usmjeravam kurs prema friškim mesom, oštrim noževe i brišem sline znajući da se ne mogu boriti protiv genetike. „Kakav bih bio muškarac da nisam probao“. Sve postoji da grickam, život je švedski stol s kojeg grabim ravno u usta, ili one grabe nešto samo moje.

Vile prepuštam sudbini, sada radije bodem nečim drugim. Gladim hladno oružje koje poprima veličinu, boju i toplinu, uzdiže se periskop, diže se srednjovjekovni most, rampa također. Uključujem uređaj, čudo moderne tehnologije znakovita imena: „čudo moderne tehnologije“. Pomoću zvučnih signala otkrivam prisutnost droljaste klijentele. Isprva je bilo sumnjivo, uređaj se stalno oglašavao. Žalio sam se, reklamaciju su ipak odbili. Tek sam onda shvatio. Shvatio da mi uređaj uopće ne treba. Otvorio mi je oči, njih dvije su otvorile usta. Avion je ulazio u hangar, lopta je završila u mreži, Husqvarna kosilica je kosila Striborovu šumu.

Držao se načela podjeli pa vladaj. Radile su u smjenama, zaposlene su u hardverskom odjelu, glancale su puške. Bio sam mirotvorac, uvijek je davao prije nego primao.

Završio je onoga dana kada je dobio sifilis, gonoreju i sidu. Sve u paketu. Poštar mu je donio sa smiješkom, on prihvaćao ponosno, sada poštanski radnik zna kakvim je životom živio. Božić je uranio ove godine. Bio je sretan toga dana, tu blizu bila je i ona, Desanka, prva ljubav. Umro je pod borom, iglice su padale u nosnice, a on se prisjećao kako je vidio svijeta, dovoljno da umre sretan govoreći: 365 dana u godini, tri put dnevno u 15 godina.

Moja sreća je neizmjerna, moj život nije Švicarska, dok dva psa lutaju ulicom i jedan se češka, a drugi Norveška. Znam da sam ispunio svoju misiju i usrećio brojne češke, norveške, rumunjske, gabonske i sve ostale –ke.

Jebem, dakle postojim – reče i zaklopi oči.

Post je objavljen 24.02.2008. u 12:29 sati.