Ljubomir Čučić je uistinu planetarni fenomen, nešto poput uskrslog mesije: čak i kad šuti, spava i radi svoj posao još uvijek proizvodi dobre vibracije.
Eto, već danima neki naši novinari, za koje je Davor Butković uistinu žurnalistički wunderkind, siju psihozu da je Čučić pobjegao, izmakao ruci pravde koja ga je, kako je već izvještavano, zbog 'ruku okrvavljenih do lakta', odlučila 'hladiti' iza rešetaka. Tako, primjerice, Večernji list u svojoj zanesenosti reciklažom i prodajom magle 'eksluzivno' piše, a ostali prenose, kako je 'Čučić nestao bez traga, a trebao bi biti u zatvoru'. To što Čučić mirno živi u Petrinji, večernjakovce baš i ne zanima previše, čak niti onda kada im se sam Čučić telefonski javi da - nije nestao i da je kod kuće, u Petrinji.
U savršeno koordiniranoj koreografiji javlja se i Magalina odvjetnica Višnja Drenški Lažan pa napiše lažni podnesak Županijskom sudu u Zagrebu da 'Čučić živi u Zagrebu, u Hećimovićevoj 8', (kod Marijane Pekas-op.a.), ne da bi time zavela sud, već da bi tom istom sudu, koji mi inače redovito šalje poštu na moju petrinjsku adresu, dala razlog da 'posumnja' u moje stvarno prebivalište.
Jasno, odmah nakon takva podneska Višnja Drenški Lažan sazove 'presicu', da se, bože sačuvaj, juha ne ohladi. A pred novinarima gospođa Lažan opet pokazuje svu raskoš svoje sufražetske fiškalije: od tri rečenice, četiri slaže! Pa tako kaže kako se uistinu ne zna gdje sam, iako zna da se svaki dan svojevoljno, zbog njezinih spletki, jasno, javljam policajcima u PP Petrinja.
Ukratko, dezinformacije koje se šire kontaminiranim prostorom hrvatske javne komunikacije imaju samo jedan cilj: zaplašiti Lj. Čučića, otjerati ga ili, još bolje, zatvoriti, makar i nedužnog, jer sve dok govori o svojim kćerima, on zapravo govori o nedjelima častohlepnih, samodopadnih i zločestih pojedinaca kojima niti jedna laž nije mrska ako je u službi vlastitog interesa: prikrivanju osobne kaznene odgovornosti i sramotne deportacije dvoje hrvatske djece iz njihove zemlje.
Iako Ljubomira Čučića dnevno u Petrinji, Zagrebu, Sisku, Karlovcu, Jadranovu i drugdje u njegovoj Hrvatskoj vidi stotine ljudi, iako u trku za hvatanjem pravde i dalje uporno obija pragove brojnih hrvatskih institucija, ipak, dobro je i korisno napisati da je nestao, iako nestao nije, da se za njim traga, iako se za njim ne traga, ne bi li se na taj način ponovo stvorio onaj poznati medijski pritisak pred kojim će pokleknuti i najpošteniji državni službenici.
Sapienti sat!
Ljubomir Čučić
P.S.
Da biste bolje shvatili kako rade mediji u službi opće istine, prepričavam vam dijalog kojeg sam jučer u petak u 16 sati vodio s novinarkom NOVE TV koja je takodjer objavila da sam 'nestao':
- Gospodine Čučić, jeste to vi?
- Jesam, to sam ja, Ljubo Čučić!
- Svi pišu da ste nestali. I mi imamo tu vijest. Pa gdje ste?
- Pa eto, kod kuće u Petrinji!
- Mi bismo došli odmah sada snimiti vas?
- Može, a mogu i ja doći k vama u studio u Zagreb.
- Odlično, idem pitati urednicu što je bolje.
- Ok, čekam.
...
- Gospodine Čučić?
- Da, tu sam, slušam.
- Urednica kaže da ju taj prilog više ne zanima. Žao mi je!
Post je objavljen 22.02.2008. u 21:40 sati.