(1993.)
znam kako izgleda noć. znate li vi?
kako se bježi sa svjetla i tone u duboki snijeg
a od umorne duše ipak se ne mogu sakriti
i sve više je stvari koje me tjeraju na bijeg
pucajući u slobodne zvijezde odmaram oči
zabadajući ledenjake u svoje srce tražeći izgovor
za svaku bol i i sve nemire koji će doći
poput lososa se vraćajući divljom rijekom na izvor
razumijem zašto mi sudite i ne branim se
znam da svi imate više grijeha od mene
a istina sva na kraju samo u meni ostaje
i briga me sa sve te licemjerne presude
ja samo sam jedan a vas je stotine
možda i tisuće, beskičmenjaci se brzo množe
meni ne treba svjetlo uz vaše sjene tmine
sav vaš bijes i jal tu vam ne pomaže
vaše me oči slijede, vaši urlici prate
ali ja znam, ja osjećam, ja postojim
sve to i vi vrlo dobro znate
al vaše se zlobe ni najmanje ne bojim
ja udišem slobodu kroz opojni zrak
ionako naviknut na tu svoju tminu
pa čak i ako me prognate u mrak
ja već sam naviknut na takvu sudbinu
nije me strah vaših naivnih prijetnji
nemam što izgubiti čak i ako nestanem
i ma koliko vi tada bili sretni
iz svoje tmine ja svjetliji od vas ostajem
a zapravo me je i briga što će se zbiti
na kraju ionako samo sjećanje ostaje
i dok ćete se u svojim sjenkama kriti
moja tmina je jača i ona zauvijek traje
Post je objavljen 22.02.2008. u 13:26 sati.