udahnuo sam fuziju tame i srece
tog hladnog dana
na tupom, izrezbarenom deblu
pokraj jezerca mrsavih ribica
gdje smo kao djeca davno igrali se
prosao sam kroz skrivenia vrata
zabranjenih snova i u njima,
nasao more zvijezda
iza cadjavih sumpornih oblaka
izvan njihovog zivotinjskog svijeta
povukla me kopilad s osobnoh nebesa
kopilad s darom tisucljetnog neznanja
uvukla me u ovu ispraznu cahuru
neshvacenosti
nisam nista u ovoj stvarnosti
osim stakora koji tumara labirintom
svojih sramotnih snova
u kojem sam osudjen davno prije djela
gdje vremenom, samaraju me
gdje protjeran, ostajem...
sad njihovi udarci poput tapsanja
u sjecanju ostaju
dok i tapsanje neizbljedi
sto se vise puteva zatvore
pred ocima mojim
to vidim bolje
i jos neznam,
jos se pitam...
molim te reci mi ti
dali je vrijedno?
"I am still here, leaning toward this machine"
Post je objavljen 21.02.2008. u 15:21 sati.