Svojim si koljenima zarobio moja. I moj pogled svojim. Ispijamo zadnje gutljaje vina i zadnje zajedničke trenutke, šuteći, dok svijeće dogorijevaju a vani se već razdanjuje.
Svileni kućni ogrtač, tamno višnjeve boje, k'o onaj šal iz sjetne ruske romase ...
Koriš me što nisam ogrnula nešto toplije, a ja Ti podižem ovratnik i navlačim Ti šal preko usana, jer vani je rani jutarnji mraz. Drhtim, dok Te na pragu još jednom ljubim, dok me na pragu još jednom ljubiš, dok Tvoja ruka stišće moje rame. Obuhvataš mi ramena i nježno me guraš natrag, u toplo predsoblje ...zatvaraš vrata.
Odlaziš.
...
U restoranu Kod Šetača ispijamo zadnje gutljaje kave s mijekom. Ja svoju pijem gorku i smijem se onim dvjema kaščicama šećera kojima Ti sladiš svoju. Vlak Ti kreće za 55 minuta, do stanice Ti treba 15-ak. Neću s Tobom do perona, ne mogu podnijeti prizor vlaka koji se gubi u daljini ...
Smješkam se i nabrajam što ću sve raditi dok Te nema, dok opet ne budeš tu ... a u sebi nabrajam sve što sam Ti propustila reći, sve što sam željela uraditi, Tebi ... i s Tobom. A nisam, nisam stigla ...
Nisam Ti, u zadnji trenutak, kažiprstom dodirnula rupicu na bradi .. Jer, lokal je bio pun, a svirala je neka stara koncona. Izađosmo na ulicu, produžismo još par koraka, u istom smjeru, pa nam se putevi razdvojiše.
Poljubio si me, a ja produžih ne osvrćući se, da mi ne vidiš suzu ...
...
Odbrojavam minute, u sebi. Taksi će biti pred vratima kroz 10-ak minuta.Gluho je doba, dva sata po ponoći ...
Oboje govorimo euforično i brzo, s vremenom se utrkujući. Govorimo o malim, običnim, beznačajnim stvarima, kao da ćemo time prevariti vrijeme ...Ti zbijaš šale i zadirkuješ me jer sam preko spavaćice navukla gornji dio tvoje pidžame, a stopala mi se gube u tvojim kućnim papučama. Ne znaš da ću danas ostati čitav dan u krevetu, iza spuštenih zastora, mirišući Tvoj trag na uzglavlju, dok me grle rukavi te Tvoje pidžame ...
...
Skupljaš sitnice sa stola... sat, olovku, rokovnik, naočale ... Stavljaš stvari u putnu torbu. A ja spuštam krišku pršuta i sira između dvije kriške kruha, zamatam sendvič u foliju, savijam salvetu s motivom ruža...
Ne smijem zaboraviti dodati i mala crvena srca izrezana od svježe crvene paprike ...
Tri praline uvijam u celofan i vezujem svežnjić tankom zlatnom trakom, kriomice spuštam u vrećicu i malu bočicu albanskog konjaka koji sam kupila u freeshopu, na aerodromu, po povratku iz Litve ...
Volim Ti pripremati mala iznenađenja.
Hoćeš li jabuku, mandarinu ili krušku? pitam.
Od svega po kilogram ... zadirkuješ me.
...
Ljetna noć, sjedimo u vrtu, uz svijeće, pijuckamo teran, grickamo pršut, sir i masline ... Postaje ugodno svježe, ni traga ljetnoj žegi što nas je morila cijeloga dana. U jezercima žubore fontane, a cvijet lopoča pospano sklapa bijele čaške. Sklupčam Ti se u naručju, a Tvoje me ruke obujmljuju. Osjećam se malena i bespomoćna i sigurna u Tvojem zagrljaju.
Tebi nikad' nije hladno, znam, kažeš.
Ipak, uđimo, prije rose.
Pod crvenim Mjesečevim pogledom, ljubeći se i spotičući, ulazimo u kuću.
Šapćeš mi: Ponoć je, a ja Te Želim ljubiti do jutra ...
Ponoć je, a Ti putuješ sutra u podne.
Cijela je vječnost pred nama.
...
Krenuo si u zadnji čas, pa nisi, po svojem urednom običaju, vratio papuče u ormarić, nisi složio pidžamu ...
Zadnji je gradski autobus već odavno prošao, no taksist adresu već pamti, kao i bakšiš zbog noćnih vožnji. Stao je pod prozorom, diskretno i tiho, ne trubi ... sve mu je jasno.
Odjek posljednjih izgovorenih riječi: Ovoga puta samo tjedan dana, izdržat ćemo, nekako ...
Tvoja je čaša prazna, u mojoj još gutljaj, ispijam ga. U slatkoj maderi ćutim gorku notu.
Vlak upravo kreće ...
Bilo je divno ... bilo mi je divno s Tobom ... i ... ... sve znaš.
Poljupci za laku noć, sanjaj slatko ...
Zaklapam poklopac mobitela.
Tjedan dana proletjet će u trenu ...
Koga to zavaravam ... trajat će čitavu vječnost.
...
Post je objavljen 20.02.2008. u 23:59 sati.