U razmišljanjima dali sam trebala nekakve prolaznike pustiti da prođu kroz moj život onako polako zaokupivši veći dio moje pažnje ili ne ,prve pomisli nije bitno jednom se živi,zamjene osjećaj izdaje prema samoj sebi i zapitkivanja što ti je to trebalo,njušila si i znala,samo si se malkice pravila kao nemaš ti pojma da to nije nešto za tebe,e neka ti sad,treba ti,sad neka ti se gadi.
Možda vrijeme izbriše te tamnije strane sjećanja,tolerancija opet prevagne u stvari u svojoj podsvjesti to uopće ne želim,želim spodobe brisati gumicom,nevidljive njihovim tugaljivim zloćudnim očima..odsjecati kirurškim rezom....
Vjerujem u vrijeme koje prolazi i odnosi tugaljivce....
meni za dušata
Post je objavljen 19.02.2008. u 23:47 sati.