Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/iviupragu

Marketing

da... znam...

Kad nemam dovoljno vremena za oboje pa moram izabrat između pisanja bloga i sviranja klavira, klavir uvjerljivo pobjeđuje. Znam, raštiman je a ni ja nisam baš neki virtuoz, al kad me veseli. Jako me veseli. Toliko me veseli da mi uopće nije neugodno to svoje "pimplanje" podjelit s cijelim svijetom. Baš naprotiv, želim da cijeli svijet zna da ja uživam i da me baš briga jel se to nekom sviđa ili ne.
Kad su me kao malu upisali u školu za ritmiku i ples i kad se negdje u trećem razredu nakon odvratnog solfeggia pojavio i obavezni sat klavira, bila sam očajna. Solfeggio je nešto što smo mi plesači mrzili najviše na svemiru i mjenjali bi ga za miljon satova koreutike, eukinetike, kinetografije, grahama, nikolaia, klasičnog baleta, standardnih, narodnih, povijesti plesa pa čak i kvantne fizike i(li) molekularne biologije. Sve je bolje od solfeggia. A onda još iz klavira dobim bugarku s lošom crvenom trajnom iz od koje još i dan danas imam traume. Voljela sam svirat klavir al sam mrzila tu profesoricu. Nikad nisam htjela vježbat, markirala sam kad god sam stigla. Svima je to, naravno bilo čudno jer sam stalno žicala doma da mi kupe klavir. Išččuđavale su se i cure iz plesne jer sam stalno dolazila 15 minuta ranije na satove plesa nebili (prije nego dođe korepetitor) malo svirala. Znala sam i upadat u prazne učione, žicat ključeve, otvarat bravice na poklopcima. Svirala bi sve i svašta, skidala po sluhu, fotokopirala note iz knjižnice. A vječito trojka na diplomi na kraju godine.
Klavir mi naravno, nikad nisu kupili: dobila sam mali synth, pa malo veci synth, pa veliki synth al od klavira ni k. I sad sam se preselila u stan u kojem actually imam klavir (da, to je bilo presudno) pa sviram. Uživam. Guštam. Nadoknađujem. Učim.

Nikad nije kasno... a i pisat se stigne...






Post je objavljen 19.02.2008. u 17:20 sati.