Marketing
A poslije svega..............
Teška srca odvojili smo se od roditelja i odlijepili svoje nosiće s prozora autobusa, već smo nadomak Obrovcu i Zrmanji a pogled je većini još sjetno okrenut prozoru. Već su tada svi zapitkivali kada ćemo stići, a imali smo još dobra 3 do 4 sata vožnje pred sobom. Orkanska bura nas je ispratila......
I evo nas konačno, dvorac Stara Sušica. Tu su nas čekali topli krevetići, druženje, upoznavanje novih prijatelja, zabava do daske i tko zna što još.
Dvorac se nalazi između mjesta Vrbovsko i Ravna Gora, na 800 m nadmorske visine. U vlasništvu je grada Rijeke i ima namjenu boravka i odmora djece.
Frankopani su u srednjem vijeku, prema nekim izvorima, u Staroj Sušici imali grad, koji Turci ni prilikom žestokih provala godine 1698. nisu zauzeli, iako su opustošili čitav okolni kraj.
Zgrada dvorca, nekadašnjeg Frankopanskog grada, smještena je na gorskoj kosi, danas na rubu crnogorične šume.
Pošto snijega nije bilo ni u tragovima, preostalo nam je upoznati se s bližom okolinom dvorca, šumom. Dakle, put pod noge u punoj opremi, skafanderi, buce, kape, šalovi, rukavice, jer temperature su oko -10°C. Zanimljivo, uskoro smo otkrili da nam čak ni na tako niskoj temperaturi nije hladno, moglo bi se reči da nam je bilo i vruće.
Ovo je izvor rijeke Sušice, koja je sada zagađena otpacima iz obližnje izgradnje ili nadogradnje auto-ceste.
Lisičja jazbina. Ovo je tek jedan od ulaza u jazbinu, lisica sebi uvijek osigura nekoliko ulaza ili izlaza kako bi lakše mogla pobjeći lovcima, a lov je ovdje jako aktivan. Ne kaže se uzalud da su lisice lukavice, zar ne?
Hranilište za srne i srndaće, kojih u ovim šumama ima mnogo. Imali smo i priliku vidjeti ih u daljini, ali naravno da su brzo pobjegle. U blizini je i solište (gdje se ostavlja sol) ali ga nisam fotografirala, ni sama ne znam zašto.
Najvišlje stablo u šumi, pa je zato nazvano Kraljica Šume. Toliko je visoko da mi nije stalo u jednu fotografiju, pa evo na jednoj je početak a na drugoj sredina, kraj se i ne vidi.
Cijela je šuma prekrasna čak i u ovom zimskom razdoblju. Stabla visoka, tanka, ponosno uspravna.
Prvi tragovi snijega odnosno leda, u njemu se vide čak i tragovi neke životinje.
Iako zimi nije kraj, iako Gorski Kotar asocira na hladnoću, snijeg, brda i šume, evo prvog vijesnika proljeća, svuda oko nas izviruje nježna biljčica - kukurijek.
Koliko puta sam recitirala s djecom proljetnu pjesmicu o vjesnicima proljeća, pa između ostalog i o kukurijeku, a nikad se nisam potrudila saznati kako on zapravo izgleda. I evo ga, najbolje se uči u prirodi i zorno.
Sreći i veselju nikad kraja, konačno se nešto bijelo pokazalo pred nama. Snijeg - led, nije važno, glavno da se moglo malo povaljati, dodirunuti ga, osjetiti njegovu hladnoću, tvrdoću. Iako umorni od dugog hodanja kroz šumu, a sve uzbrdo, djeca su neumorna, gdje li samo pronalaze toliku energiju?
Evo nas i na kraju šetnje. Stigli smo do lovačke kućice. Sada je prazna, ali nama je poslužila za odmor i još uživanja na snijegu, jer pored nje je velika livada prekrivena snijegom-ledom koji je pao još oko Božića.
To je uglavnom bila naša svakidašnja ruta. S djecom pješke nismo mogli daleko, a u okolini dvorca nema baš ništa drugo osim šume i brda. Ako se nismo nauživali snijega, uživali smo u svježem i zdravom zraku na niskim temperaturama, u šetnjama i igrama, a djeca su živjela za večernje tematske zabave koje su svakodnevno bile organnizirane.
A zato što smo bili dobri, lijepi i pametni........na oproštajnoj zabavi dobili smo ovu veeeeeliku TORTU!.............JUPIIIIII..............
DODATAK - Ona druga fotografija Kraljice šume mi pravi probleme. U Photobucketu je zarotiram ispravno, ali kad kopiram html code opet dobijem ovakvu fotografiju.
Post je objavljen 19.02.2008. u 16:22 sati.