Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/manekenjajga

Marketing

Kosovo i ostatak pizdarije

Ovih dana malo je onih koji nisu barem djelomično sudjelovali u nekoj od rasprava o ovoj novonastaloj državi. Na temelju svega što se na našim prostorima događalo proteklih desetljeća, svako od nas stvorio je određenu sliku političke stvarnosti Terre Balcanice, koja se velikom većinom temelji na neobjektivnoj i subjektivnoj nacionalno-državotvornoj misli koja je uvijek tijekom povijesti bila fitilj kojim su masovne histerije rezultirale međunacionalniom sukobima. Većinom u svim tim raspravama ne sudjelujem jer ne želim biti dio tih diletanskih kvazipolitičkih misli koje se ne temelje na činjenicama, već na poluistinama od kojih se stvara određena subjektivna slika političkog okruženja. Znao sam tako ćuti priče o albanskim pastirima, pa i smijehove o neotkrivenim rudnicima zlata, pa čak i o naftnom potencijalu regije. E pa evo par objektivnih misli…

Pravo i pravica

Da odmah razriješimo nekoliko stvari koje toliko muče mnoge državnike diljem Europe, pa tako i našeg premijera. Što je to međunarodno pravo? I što bi bila suverenost? Ako se ovdje gubite, politološki rječnik u ruke i naučite neke osnove. Iluzija suverenosati nacionalnih država u 21.st. ruši se svakodnevno i malo je onih koji stvarno misle kako mi kao glasačko tijelo imamo ikakav utjecaj na vanjsku politku “država” u kojima živimo. Multinacionalne kompanije taj su sustav na mala vrata počele rušiti još prije 20-ak godina, a danas se isti taj suverenitet ruši kroz glavnu instituciju koja bi ga trebala braniti – UN.
Dakle kada se dio suverenog teritorija jedne svjetski priznate države odluči na proglašenje samostalnosti, onda je to prema međunarodnom pravu apsolutno nelegalan, ali ipak legitiman čin stanovništva određenog teritorija. Tako je legitimno pravo kosovskih Albanaca proglašenje vlastite državne suverenosti no ono je apsolutno nelegalan čin u sustavu međunarodnog prava. Srpske vlasti se dakle imaju pravo pozivati na međunarodno pravo i ukazivati na njegovo teško kršenje od strane zemalja koje su priznale Kosovo, no postoji jedno veliko ALI….
Uz pravo postoji i jedna stvar koja se zove “pravica” kojom bi se trebalo što češće voditi i čija se primjena u međudržavnim odnosima i međunarodnom pravu izbjegavala (izuzetak je proglašenje države Izrael), dok su se putem "pravice" rješavali mnogi manji sudski predmeti gdje bi striktna primjena zakona dovela do očite nepravde koja bi bila pravno utemeljena. Građani Srbije tako prema “pravici” ostaju bez dijela svog legitimnog teritorija, točnije Albanci ga na tom principu dobivaju. Princip je to temeljen na "grijesima prošlosti" i svih zala koje su srpski isto tako legitimno izabrani političari činili na ovim prostorima početkom devedesetih. Proglašenje nezavisnosti kosova nije dakle pravno utemeljeno ali u sebi sadrži neku temeljnu osnovu pravičnosti.

Zašto?
Neki teoretičari urote skloni su misliti kako je stvaranje novih svjetskih žarišta sukoba ono što je cilj tajnih organizacija koje vladaju svijetom. Pa će i ovaj izlazak iz zakonskih okvira držati namjernim i sustavnim izazivanjem međunacionalnih napetosti, protesta i ratova na jugoistoku Europe. Drugi će naglašavati američko ispitivanje spremnosti reakcije novonastalog Putinovog imperija prema američkom neoimperijalizmu. Dok će optimisti vidjeti američki pokušaj izglađivanja odnosa sa ekstremnim islamistima kroz dopuštenje nastanka još jedne islamske države unutar europskih granica. Istina leži u kombinaciji ovuh shema, iako je meni nekako najdraža ova prva kombinacija…

Ostali?

Opet se vraćamo na pojam suvereniteta. Ogledni primjer suverenosti zemalja može se isčitati od jučer pa kroz slijedćih 3-4 dana. Države koje su reagirale i iskazale svoje mišljenje uistinu su stvarni nosioci vlastite suverenosti (ne računam Afganistan kao američki protektorat), a ostali “čekači” u koje spadamo i mi obični su poltroni I podanici koji se boje javno iskazati vlastito mišlenje. Pa tako i Ivo čeka što će reći mama Europa i njezini čelnici. Očito je da smo suverenost izgubili i prije ulaska u Uniju, a zauzimanje jasnog stava predstavlja teški grijeh koji bi mogao njegovom veličanstvu Sanaderu poremetiti planove spominjanja istog prezimena u budućim udžbenicima povijesti.

Zaključak

Srbija je sve manja poput nokijinog mobitela. Američko carstvo je još jednom pokazalo moć. Albanci sa Kosova će dobiti samostalnost. UN je potpuno izgubio svoje značenje čime smo konačno postali svjesni tko je uistinu svjetski zakonodavac. Lančana reakcija mogla bi biti ono što će uslijediti… Ali uz jednu razliku Baski, oba dijela Cipra, Grenland, Farski otoci na svojoj strani neće imati po meni ključan faktor za proglašenje nezavisnosti. Pravicu koju je srpska politika devedesetih tako znalački i lijepo okrenula protiv sebe same. I da ne zaboravimo na kraju da je Albanski narod na Kosovu nakon svih stvari koje je proživio pod majčicom Srbijom, od zatiranja kulture, jezika, pa čak i zabrane školovanja u određenom vremenu, pa do pokušaja primjene Miloševićeve politike etničkog čišćenja "vekovne srpske zemlje" zaslužio svoju državu. A za očuvanje suverenosti i njeno ostvarivanje potrebno je puno političke spretnosti i onoga čega je uvijek nedostajalo na ovim prostorima - nešto što znamo kao - kompromis.


Post je objavljen 19.02.2008. u 15:41 sati.