Marketing
on zna prave riječi...
GRANICA
Pupoljak koji si mi donijela,
i koji je danima stajao u plavoj boci
prema zelenom prozoru zamračenom kišom -
taj pupoljak se rascvao.
Proljeće koje tek što je počelo
već je ovog popodneva pozlaćeno na rubovima
toplom sunčanom prašinom,
i već su nemila i vruća ona polja
kojima rano silazim u grad,
ćuteći ledenilo u koži i vlazi bilja.
I već to nisu ptice suzdržanog pjeva
i slabi glasovi proljeća kao s prozora
svibanjske bolesničke sobe,
a zeleno je tako teško.
Vrpca mora danima se rastezala,
pa vidjet ćemo koliko to još ide.
Ova bol nerazumljiva i uporna
rasla je, rasla; već smo je mogli vidjeti i nazvati.
Nebo, ovaj zrak, razgovori,
savršenstvo mojih brodova, prijateljstvo s tobom,
zatvorena ladica i oblik knjige -
sve se to razapinjalo, i znao sam
da negdje granica mora postojati.
I ova ljubav, tvoje slatko tijelo;
malo je reći da se ti daješ
i da te ja uzimam.
Dobro je bilo iz noći u noć, iz jutra u jutro;
može li se još, može li se još…
Ovaj cvijet će pući kao revolverski metak,
proljeće će izgorjeti kao papir,
more će se razvući i vjerojatno otići u nebo,
zeleno će postati crno;
teško crno od teškog zelenog,
bol će prestati ili se pretvoriti u nešto drugo;
sve to, sve to…
Tvoje će se tijelo iznevjeriti sebi,
i moje također,
ova će ljubav doći do te granice o kojoj mislim
i ne hoteći.
Bez snage je i volje da se upita -
što je to bilo?
A već je novi pupoljak u plavoj boci,
proljeće na igralištu,
bol u ustima,
pravac mora i tako dalje.
Arsen Dedić
Post je objavljen 18.02.2008. u 21:53 sati.