Marketing
Waterloo, ma jebote Waterloo.
Još nisam spreman da se vratim onom genijalnoudnom naćinu pisanja. Kojeg bi neki priznati bjelosvijetski analitičari opisali nakon mnogo napornog mozganja kao čiste pizdarije. Ne još nisam. Ali sam bolje. Do vraga reć ću Vam. Mislio sam da sam zaljubljen u ljubav. Ne u Nju, (ili njega) već u Nas. Slatko me nasmijala kada mi je rekla da nema pojma o čemu govorim. I da ono što je i moj najbolji prijatelj primjetio, a taj ne bi primjetio da mu je žena transvetit, zapravp ne postoji. To jest postojalo je samo u mom umu. I njegovom valjda. Ne prićam o Snjegulici, dedu mrazu, ljubavi i ostalim bajkama. Sada sam ih prerastao. Ljubav je kapitalistićka propaganda za prodaju ženskih filmova i teenagerskih izdrkavanja. Ma kakva ljubav...Idemo dalje. Mislio sam danas pisati o sotonističkim stihovima koje dobijemo ako preslušamo CD grupe Magazin unazad, ali još nisam spreman na to. Ne još ,nek mi Ud oprosti...
***
Pisat ću o svom snu. Ja sam imao jedan san. Počelo je kad sam imao 5 godine. Tada sam prvi put put pročitao knjigu. I to Gulliverova putovanja. Od tada sam pročitao mnogo knjiga, ali onaj duh uzbuđenja, daljina, mistike, prvi umni orgazam ću pamtiti dovijeka. Ja sam zapravo većinu svog života sanjao postai liječnik u Africi. Raditi to potpuno besplatno. Među ljudima koje razumijem, jer tko bi inaće bio tamo, osim budala baš poput mene. Poput junaka iz knjige Starac i more svako veće gledati igre malih lavića, i Afrićke sparne, snovite zalaske Sunca. Bio sam spreman potrošiti čitav svoj život na djecu Afrike. Nije mi nikada bilo do ićeg materijalnog. Baš nikada.
Zato sada bivam gažen u svijetu velikih strojeva, i ljudi/zvijeri, a Afrika stoji mirna. Sa svojim patnicima, lavićimau igri i zalascima . I nikog nema na ovom svijetu da ga tamo povedem, da mu čitam svoje pjesme u zalazak, baš nikog. Ali u čoporu se ne snalazim, drugova u čoporu nema, ja sam sam. I nitko ne čuje, nitko ne sluša, haha.
Sinoć me neki lahor spoznaje trgnuo iz sna. Čista rosa blaženstva. Čuo sam da Kosovari nude novce za himnu, to jest da traže svoju nacionalni pop hit. Ustao sam onako nag sjeo za klavir, ogrnuo se Kosovskom zastavom da osjetim taj trenutak nacionalnog Kosovskog ponosa. I napisao skladbu. Ovo je tek pripjev:
Za Kososvo, za Prištinu.
Za slobodu i istinu.
Opijuma narodu, opijuma narodu, ne daj da se pobiju. Što drugo životinje imaju, ne prićaj mi o snovima, oći su mi otvorene. Ljubav je nevidljiva ,opijuma, opijuma prije no te ubijem.
Post je objavljen 18.02.2008. u 19:52 sati.