Kad ulovi me tuga,
kad za ništa volje nemam,
razveseli me pjesma duga,
i to je sve što trebam.
Tad uz pjesmu
sve moje muke odu,
i k'o na gitari odsvitan ton,
stišaju se i nestanu.
Pjesma je kao molitva,
srce ju treba razumjeti,
i bez malo ljubavi u srcu
ona ne može nastati.
Žica gitare neda mi mira,
kao da netko u glavi
mojoj stalno svira.
I sada pišem pjesme
koje čitaju ljudi,
kome se ne sviđa,
neka im sudi.
Mene nije briga što drugi će reći,
na papir se pišu opet neke nove riječi.
Na kraju pjesme poručujem vam:
Budi ono što jesi i nikad nećeš ostat sam!
Post je objavljen 18.02.2008. u 16:41 sati.