Marketing
Tužna vrba
Živim u Novom Zagrebu tridesetak godina i svakim danom ga sve teže podnosim. Nekako preživljavam sa nadom da ću kad-tad uspjeti pobjeći jako daleko od njegovih "čari". Osjećam se kao da živim u jednom velikom kontejeru za smeće. Neki dan, na dionici od cca 500 metara nabrojala sam 6 hrpa raznoraznog otpada, a o sitnom smeću da i ne govorim. U svoj toj ružnoći ljepota drveća postaje još čudesnija i veća. Pričat ću o jednoj prekrasnoj tužnoj vrbi koja je tridesetak godina krasila ulaz u dječji vrtić i ispod čijih grana smo znali satima sjediti i uživati,a onda je ta ljepota nekom zasmetala i jednostavno odsjekli su je. Često joj se vraćam u sjećanju, kao što nikada neću zaboraviti najdražu pjesmu mog tate "Vrbe".
Tužna vrba (SALIX BABYLONICA) spada u porodicu vrba koja obuhvaća oko 350 vrsta. Sve vrbe brzo rastu i otporne su na hladnoću, vole vlažna tla tako da ih često nalazimo uz rijeke i potoke. Domovina im je zapadna Azija odakle su se raširile po cijeloj sjevernoj polovici Zemljine kugle.
Naraste do 12 metara, krošnja joj je posebnog oblika zbog izduženih i visećih grančica koje mogu doseći do zemlje. Cvate u ožuku i travnju i cvjetovi se pojavljuju prije listova. Sitni cvjetovi skupljeni su u klasaste cvatove, to je ono što zovemo mace. Vrba je dvodomna biljka, znači jedno stablo nosi samo ženske cvjetove koji imaju blijedozelene prašnike, a drugo stablo nosi muške cvjetove sa žutim prašnicima. Listovi su naizmjenični, uski i srebrnozeleni..
Često se sadi u parkovima i to naročito blizu vode jer zrcaljenjem u vodi stavara vrlo romantičan dojam. Kao čista vrsta je jako rijetka, češći su križanci.
Što se simbolike tiče tužna vrba se ponekad dovodi u vezu sa smrću budući da morfologija toga drveća izaziva osjećaj tuge. Neki kažu da se zove tužna zbog velikog bola za dragom i izgubljenom domovinom kada su Židovi pali u babilonsko ropstvo te su u znak žalosti objesili svoje harfe na vrbe.
Vrba je od davnina poznata kao ljekovita biljka, i to se koristi kora. Kora svih vrsta vrba sadrži salicil koji se najviše upotrebljava protiv upala, bolova, snižavanje povišene tjelesne temperature. U proljeće se skida kora sa srednje debelih, 2 - 3 godine starih grana i potom se usitni i suši. Nekad davno kada nije bilo drugih ljekova čaj ili tinktura koristili su se protiv bolova i povišene tjelesne temperature, čak ju je koristio i Hipokrat koji je živio u 4. st.pr.n.e. Ljekovitost kore priznala je i službena medicima te izolirala salicil kao prah protiv upala i bolova. Kada se uspjelo kemijskim putem proizvesti salicilnu kiselinu započela je proizvodnja najpoznatijeg lijeka u svijetu Aspirina a vrba se prestala koristiti kao prirodna sirovina.
I za kraju A.Tukler i njegove vrbe u magli
te citat iz Emigranata W.G.Sebalda:
"U prvo nam je vrijeme nedostajao širok vidik, ali su se zato sada pred našim prozorima kretale zelene i sive lancete dviju vrba, gotovo neprekidno čak i u dane bez vjetra. Stabla su bila jedva kojih petnaestak metara udaljena od kuće, a igra lišća bivala je već tako bliska da izvirivši van koji put povjeruješ kako si dio toga.
Post je objavljen 18.02.2008. u 10:57 sati.