Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bilonekad

Marketing

Crna kronika

Gledam ove moje fotografije iz Gorskog kotara, moram ih srediti, ali sam umorna, nemam volje, a to je za mene puno posla i koncentracije, napravit ću to neki drugi dan.
Zato sam uzela neki stari Večernji list da ga dokono prolistam, ne znam kako sam se našla usred Crne kronike jer inače nikad ne čitam te užase, i pročitala jedan članak koji me naprosto doveo do ludila.

Photobucket

Čitam, čitam, i opet čitam, nisam ni znala da sam takav mazohista, obuzima me mučnina, jad, bijes......To je članak od petka, a pronašla sam ga i na Net.hr

Zar je to moguće?
Zar jedna majka to može dopustiti?
Gdje joj je majčinski instinkt, zar nije normalno da majka brani i štiti svoju djecu. Pa i životinje se tako ponašaju, brane mladunčad po cijenu vlastitog života.

Ova je "majka" dovodila rođenu kćer mužu u krevet da je siluje, a ona je pri tom ležala pored njih.
S takvom lakoćom prepričava što se sve događalo u njihovoj kući, u njihovom bračnom krevetu, iznosi sve detalje tih užasnih događaja kao da priča o nekom trećem.

Ja to zaista ne mogu shvatiti - kako nije nagonski stala u obranu svoje djece, jeli moguće da je strah od muža bio jači, strah za sebe i vlastiti život???
Vrijedi li uopće taj život išta kad znaš što si dozvolio da se dogodi???
Može li se ta žena danas pogledati u ogledalo????

Očito može jer nakon što joj je muž osuđen na 27 godina zatvora za ova zlodjela, njoj djeca oduzeta i udomljena (o ćemu također priča hladnokrvno), ona ima novu vezu - novi život.

Zaboravila sam još spomenuti da su i svekrva i susjedi znali (bar tako piše u članku) što se u toj kući događa, ali su svi šutjeli. Nisu se htjeli miješati, nisu to bila njihova posla, bilo im je to normalno.

Dakle, još se jednom dokazala statistika koja kaže da najviše pedofilije, silovanja - ima upravo u obiteljima i da oni najčešće dolaze iz kruga poznatih ljudi.

Sve sam ovo napisala na brzinu i nepromišljeno, čini mi se da nisam ni uspjela objasniti koliko me ovo bacilo u očaj, koliko sam bijesna što smo tako jadni i nemoćni, što ima toliko djece koja pate i koja nemaju zasluženi život, ljubav, obitelj............ali ipak ni jednu jedinu riječ neću izbrisati

Post je objavljen 18.02.2008. u 10:29 sati.