Ponekad pozelim.. Ponekad te pozelim samo vidjeti, staviti svoje ruke oko tebe i reci ti da me zagrlis i ne pustis. U jednom trenutku sretna i cijeli svijet je moj, a onda prodju dani, i tjedni a tebe nema i cijeli svijet je tuga. Ovdje si svaki dan, a niti jedne minute te nema. Prolaze sati i dani, vidim samo slova koja si natipkao , ali zelim vidjeti i te ruke koje su ta slova poslala. U grlu mi knedla stoji, suze mi naviru na oci od bola sto te nema. Uvjeravas me da ce biti bolje, jos samo malo..ali meni su dani dugi kao godine. Ponekad ti vjerujem, pa ni sama neznam koje je vrijeme proslo, ali onda vise ne mogu izdrzati, postaje mucenje, trebam te barem na sekundu. Molim te dodji... I opet prodju dani..a ja te i dalje cekam, bit ce bolje.. Kad ce vrijeme biti samo nase ?!
Post je objavljen 17.02.2008. u 23:06 sati.