Pregled posta

It's as if I'm scared

Nekad ne znam kud ću dalje. Kuda sa sobom.
Took a ride to the end of the line
Where no one ever goes.
Ended up on a broken train with nobody I know.
Poput najvećeg slijepca, čovjeka koji je u najvećoj zabludi, gledam na te mrtve kazaljke. Osjećam gađenje prema sporosti, prema vremenu koji tako lako gospodari nama.
Drhtaji u svakoj žili. Isčekivanje večeri.
Relax, take it easy
For there is nothing that we can't do.
Dok vjetar čini noć tako tajanstvenom, kao da smo prvi put vani noću. Smijemo se ko djeca.
Svira muzika, neodređenog raspona.
Čaša vina se tako lako prazni. Već treba žalit za vremenima kada je jedna budila toliko euforije u našim neiskvrenim umovima.
Sad smo zreliji. A opet kao djeca. Zar se išta promijenilo? Ako nije,zašto žalimo za starim danima?
Relax, take it easy
Blame it on me or blame it on you.
Opet to vrijeme. Kao da čujem otkucavanje kazaljke.
Sad smo i iskvareniji. Jesmo. Sigurno. Ako su i drugi,onda smo i mi.
U zadimljenim kafićima svi smo opet drugačiji. Ali danas nije dobro. Nije.
Čekam.
Osobe me iritiraju. Pokazuju ona svoja,neko vrijeme prikrivana,lica.
Relax, take it easy
Blame it on me or blame it on you.
Smijem im se. Alkohol ih je zaveo.
Nisam takva. Pribirem se.
Samo sat vremena ošamućenosti.
Moram se sjećati tebe.
Čekam. Čekamo.
Nevjerojatno koliko ljudi sliče.
A opet je svatko jedinstven, zar ne? Al znam da ti nisi. Ista osoba kao i one prije tebe. A možda i one poslije?
(Love) There is an answer to the darkest times.
It’s clear we don’t understand it, but the last thing on my mind
Is to leave you.
Nema te. Ljudi nalikuju jedni drugima. Nebi nikad povjerovala.
Je li to nada koja me baca u zabludu?
Nada nije dobra. Nekad stvarno nije.
Ovih dana se opet tješim. S njima. Puno novih zagrljaja.
Relax, take it easy
Blame it on me or blame it on you.
Kritiziram sebe.
Jer neozbiljnost brzo zavede. A samnom se poigrala. I još se igra. A nešto neda da se to spriječi.
Krivo je tvoje biće. Kao i ona mnoga prije tebe.
Malo se i bojim. Da, neka čudna jeza.
It’s as if I’m scared.
It’s as if I’m terrified.
It’s as if I'm scared.
It’s as if I’m playing with fire.
Nemoj zaboravit.
A zar mi je stvarno i stalo do tog? Tko zna. Ljudi se mijenjaju.
Bojim se svog uma. Misli su mi teške ko one kazaljke.
It’s as if I’m scared.
It’s as if I’m terrified.
It’s as if I'm scared.
It’s as if I’m playing with fire.
Vrijeme je za san.
I tu čekam. Nitko nikom tu ne nalikuje.
Stojiš ispred mene.
Scared.
It’s as if I’m terrified.
Are you scared?
Are we playing with fire?

Da li osjećam? Ili je to želja za tim koja me zavela?





Pozz

Post je objavljen 17.02.2008. u 18:20 sati.