Pozdrav, ljudi.
Rekoše mi da sam pismen, kako je grjehota razbacivati slova kojekuda, gurkali, upirali, bez primisli da da me iz one ludotvorne svaštare izbace. Dobro, mene su ugurali, ali recite mi šta vi radite ovdje? Došli ste iz znatiželje ili možda iz sažaljenja? Pogledajte onoga jadnika kako se koprca u raljama života, potražite pješaka što po bespućima luta, mjesečari bez ispruženih ruku, besmislice kao mudrost prodaje, još jedan što s drvenim mačem srlja na vjetrenjače. Takvih je na tisuće, svuda su oko nas. Pješak je jedan.
Počinjem šutnjom, to mi se najmudrijim čini, skrivajući tako prozirnost laži, zamućenost brzopleto viđenog , a nepromišljenog, varljivost dvosmislica.
Shvatite li šutnju kao odobravanje, na krivom smo putu, na samom smo početku nadomak prvom nesporazumu. Bez odobravanja u šutnji vidim protest, u gromoglasnoj šutnji vapaj. Odijeci tišine povlače suze. Sapunica na vidiku? Ona ne stanuje ovdje. Sve, samo ne sapunica!
Nudili su krv, znoj i suze, govoreći da je to cijena napretka, Cijene rastu, inflacija hvata zamah, peticijama pokušavaju poskupiti krv prolivenu pod kotačima ubojica, šireći apele na suce da drukčijim aršinom napadnu bahatost u skupim autima neukroćenih konja. Isplakani su hektolitri suza za pregaženom mladošću, pridružuju se čak i anonimni potpisi. Zašto anonimni? Iz straha ako se ne okupi kritična masa - malo za promjene, a previše za žigosanje, mobbing, sumnje u podobnost.
Između tih triju tekućina znoj počinje zauzimati posebno mjesto. Iz tvornica je protjeran u fitness centre. Uistinu - ne naplaćuje se volumenski, već prema satnici provedenoj u dragovoljnom mučilištu. Nositelji gratis iskaznica oslobođeni su i PDV-a.
Ne samo da je znoj izjuren iz tvornca, već su i tvornice istjerane iz grada.
Tipičan primjer je u Splitu: na mjestu nekadašnjeg kombinata izgrađeno je hvaljeno stanbeno naselje, kao i trgovački centar, na čijem se jednom ulazu koči kip Orsona Walessa koji broji prolaznike (ulaznike i izlaznike) iz blještavog potrošačkog raja . Da biste mogli pogledati prastare filmove iz povijesti filma, morat ćete pokraj njega proći. Mogli biste pogledati Polivenog poljevača, Kako je bila zelena noja dolina, Veliku pljačku vlaka ili na primjer Izlazak radnika iz tvornice. Prije dvadesetak godina, dvjestotinjak metara od mjesta tog kipa bila je porta i mogla se pratiti gotovo nepregledna rijeka radnika koji su ulazili i izlazili iz tvornice. Sad to možemo gledati na filmovima, ako imate kino. Šibenik ga nema. Nemam ga ni ja. Ima ga Kerum. Istina je da u svakom domu možete instalirati kućno kino, ali ono je neuporedivo s kolektivnim doživljajem, da ne govorim o sjeti na davno minula vremena.Jeste li ove godine išli u kino? Sramim se priznati da nisam.
Post je objavljen 17.02.2008. u 12:20 sati.